utorak, 07.11.2006.
U ime prijateljstva Hrvatske i Iraka - prvi nastavak
Ovih je dana, baš kad sam ja došao u Hrvatsku, osuđen veliki prijatelj Stipe Mesića i Bude Lekija Lončara, legalni predsjednik Iraka Saddam Hussein. Taj me je tužni događaj inspirirao da podsjetim Hrvate i Kazahstance, na njihov benefit, na svjetlije dane. Saddamova osuda je tužan dan za Hrvatsku koja je bila njegov veliki partner u privredi i njenom najvažnijem dijelu - trgovini oružjem, tužan za hrvatski nogomet jer je su Hrvati uvijek imali veliku prođu kao treneri betonbala - nogometa s loptom od betona, tužan za hrvatske inžinjere koji su gradili Saddamove bunkere i palače.
Malo je poznato da je nekoliko dana prije početka druge invazije Amerike na Irak u Bagdadu boravila specijalna mirovna misija koju je angažirao Stipe Mesić. Misiju je vodio Mesićev osobni prijatelj Kirsan, vođa Kalmika, turskog plemena budista iz stepa sjeverno od Kavkaza. Taj je sponzor šahovskih prvenstava jedan od najvažnijih čimbenika međunarodnog šverca oružjem, uranom i robljem, poznat ljubiteljima bizarnog kao čovjek koji je u djelo proveo roman Iljfa i Petrova 'Dvanaest stolica', točku po točku. (Sad vi mislite da serem. Tako mi mog khrama ovo je sve istina. Pogledajte na internetu). Da misija bude teža, pridružio se moskovski patrijarh. Skoro su najebali kad se nebo otvorilo i kad je američka smrt počela silaziti sa oblaka.
Saddam dobro zna kakva je američka tehnika smrti. On ju je primao 20 godina za rat protiv Iranaca i ostalih naroda koji nisu odgovarali SAD. Gas za davljenje neposlušnih Kurda mu je donio osobno Donald Rumsfeld, tada mali činovnik ali velikoga khrama. (Opet mislite da kakim. Ali prosurfajte po internetu. Google sve zna, iako je korumpiran.)
