13.09.2006., srijeda

O navijanju za... Kako se u zadnje vrijeme dogodila smjena uprave na Borcu tako se postavilo pitanje za koga navijaju Lude Babe. Jasno je da navijamo za Nk Viroviticu, za ekipu koja je nakon pada iz druge lige dvije godine igrala treću županijsku i tijekom te dvije godine izgradila dobru ekipu sastavljenu od domaćih dečkiju koji nogomet igraju iz gušta i ljubavi prema klubu. Naš stav prije promjene uprave i dolaska Roberta Romića na mjesto predsjednika bio je da želimo da nas ostave na miru. Htjeli su nas ugasiti kada smo pali iz druge lige tako da nas Tvin pojede i da Borac više ne postoji ali nisu uspjeli i sada kada smo izgradili zdrave temelje zadravog kluba ponovno svi slijeću na Borac, kao muhe na govno. Pitanje je gdje su bili ti ljudi koji su sada uprava Nk Virovitice prije dvije godine kada je klubu trebala pomoć jer je klub završio sezonu i imao pravo i iduće godine nastupati u drugoj ligi a ako nije imao uvjete za drugu ligu mogao je nastupati u nižem rangu odnosno trećoj ligi. Tada nam nitko nije pomogao a sada nam pomoć ne treba. Naravno, kao i svugdje drugdje na svijetu kada se dogovaraju takve stvari nas navijače i igrače - nitko ništa nije pitao. U novim uvjetima mi navijači navijamo za ekipu za koju smo navijali i prije a to je sada Virovitica 2. Virovitica 1 je ustvari Bratstvo iz Gornjeg Bazija budući da se cijeli klub iz Bazija preselio na Borac. Što se tiče Romićevog poziva navijačima da dođemo navijati za Viroviticu 1, ispričati ću situaciju iz svoje perspektive, kako sam ju ja vidio. Prije desetak dana, pretprošli vikend, igralo se prvo kolo četvrte nogometne lige u subotu a druge županijske u nedjelju. U subotu je igrala momčad Virovitice 1. Ja sam kod kuće farbao novi transparent i otišao sam na Borac pogledati drugo poluvrijeme utakmice da vidim kako sve to izgleda. Nisam išao gledati od početka jer me nije zanimalo a nije mi se dalo ni plaćati ulaz. Jednom sam platio 20 kuna za kup utakmicu Bratstvo - Karlovac i bilo mi je žao novaca koje sam dao. Virovitica je pobijedila Daruvar mislim 4:0. Vidio sam dva gola iz jedanaesteraca. Unatoč tomu dojma sam da nikome oko terena, oko kojeg se skupilo 200 ljudi (u Virovitičkom listu je poslije pisalo 300 ali toliko ljudi nije bilo osim ako se ne računaju svi ljudi koji sjede u birtiji, koji su na okolnim sportskim terenima i oni koji samo prođu onuda tijekom drugog poluvremena kada se ulaz ne naplaćuje. Usporedbe radi na utakmici u nedjelju Virovitica 2 - Mladost Stari Gradac skupilo se od 50 do 100 ljudi, po kriterijima Virovitičkog to bi bilo 150 ljudi), nije bilo osobito drago niti se tko pretjerano veselio što "Virovitica" pobjeđuje. Meni je bilo apsolutno svejedno hoće li pobijediti ili izgubiti. Tu istu večer kada sam došao na Borac, zaključavao sam bicikl kada me je netko zvao, bili su to neki ljudi koji su sjedili na terasi. Prišao sam bliže i nisam odmah prepoznao ali jedan od njih je bio Romić, drugi je mislim bio novi oružar, treći je bio član uprave, i bio je još jedan čovjek. Rekli su mi da sjednem i pitali su hoćemo li navijati za njih. Rekao sam da ćemo vidjeti a oni nisu bili zadovoljni time već su htjeli da kažem odmah. Rekli su da ćemo ići kuda oni idu i da ćemo imati svega samo ih moramo slušati. Na pitanje koliko ima nas navijača rekao sam da nas ima od dva do šest što nisu vjerovali jer su vidjeli puno mladih na utakmici to popodne. Ponovno su pitali da navijamo za njih i iznijeli svoju ponudu. Nisam im rekao da nećemo navijati za njih već da mi je sve to novo. Pozdravili smo se i otišao sam. Istu večer sam saznao da je Romić ekipi mladih punkera s kojima sam se upoznao vikend prije na roštilju u Bukovici i koji su rekli da bi došli navijati (vidjeli su mene i Nikolu na nekoj utakmici s transparentima) a ja sam ih pozvao da se priključe našoj navijačkoj skupini ili da naprave svoju, platio gajbu piva također kako bi ih vrbovao za navijanje za Viroviticu 1. Ponuda za navijanje poslije se artikulirala i prenio nam ju je Dara trener a ona glasi: dobili bi prijevoz u autobusu s igračima kada se ide na gostovanja, dobili bi sredstva za transparente i navijačke rekvizite, dobili bi za popit i pojest, i dobili bi prostoriju na Borcu gdje bi se mogli okupljati ako dođemo navijati za Viroviticu 1. Ja i Nikola smo odlučili, a mi smo osovina Ludih Baba i makar među nama vlada demokracija tako da kod odlučivanja većina pobjeđuje ali ako se ja i on složimo oko nečega onda je to u 90% slučajeva tako - ali inače ne dolazi do glasanja već se svi dogovorimo i uvijek ishodimo neko kompromisno rješenje. Odlučili smo, kako već tri godine navijamo za momčad sadašnje Virovitice 2, da smo našli svoju momčad i nema smisla mijenjati ju a bilo bi nam prenaporno navijati za obje ekipe tako da ne možemo navijati za Viroviticu 1 makar je isti klub. Vidio sam kako je netko u komentarima spomenuo Atu. Svi koji dolaze na Borac znaju Atu, lik s plavom kapom koji tamo pazi na sve i opći je dojam kako bi se bez njega Borac raspao-srušio, odnosno da ga bez njega ne bi ni bilo jer stvarno drži red stvari tamo. On je oružar te momčadi što znači da se bavi raznim stvarima kako igrači ne bi morali i kako bi se mogli koncentrirati na igru kao što je uređivanje terena (košnja, zalijevanje, iscrtavanje linija na igralištu, postavljanje mreža i korner zastavica) i briga za sve oko terena (npr. igralište za boćanje) kao i za unutrašnje prostorije tamo na Borcu. Što mislite tko skuplja svo smeće i sređuje nered koji nastane tamo nakon petka i subote navečer!!! Ne mogu nabrajati sve što radi na Borcu jer bi siguno nešto zaboravio... U novonastalim uvjetima naš oružar Ata je degradiran tako da nije oružar prve ekipe, ekipe Virovitice 1. Navodno mu je ponuđeno da bude njihov oružar za 1500 kuna mjesečno ali je on odbio pretpostavljam zato što se "nije htio zajebavat'". Doveden je novi oružar a Ata je ostao oružar Virovitice 2. Boljeg nigdje ne bi ni našli.

- 16:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.