Ol rajt, folks!
Digni pogled. Da, da, jos malo...
Vidis tam kraj lutkice? E to klikni, nes bu se otvorilo.
This is how people get hurt.
Pcelica Maja
U nekoj zemlji tko zna gdje
U nekom svijetu tko zna kad
Mala je pcela zivjela
O njoj se prica jos i sad
Ja mislim da se mala pcela zvala Maja
Radoznala i bistra mala Maja
Mala pcela sto kroz let
Sva u cudu gleda svijet
I danas opet cemo sresti malu Maju
Nestasnu i hitru pcelu Maju
Maja, svi te vole, Maja...
Maja, Majaaa, Maja, Majaaa...
O sebi pricaj sad... :)
Za Helenu i Patriciju :)
smile like monalisa;
and make my heart fall to pieces.
'cos smiling you can't hide;
those sadness in your eyes.
if only i could hold you;
love you like i used to.
but oh boy what can i do;
when you smile like monalisa.
the way i held you close;
the way you whispered my name.
we made it a work of art;
but now there's just an empty frame.
:)
yours truly
Design by: Just___me
si porsupuesto/ke dice? nooooo
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
! Roll over !
Snjof... Ovo ti je moj blog. samo moj. je, je, moj je. jesam rekla da je moj? e pa je. xD
ovo sam ja. ustvari moja desna ruka.
prilicno je manipulativna. preuzima kontrolu nad cijelom tipkovnicom, osim nad slovima A i Q.za njih je zasluzna lijeva ruka. a posto Q ne koristim bas cesto, korisnost lijeve ruke se svodi samo na slovo A. i to je nesto.
drugi organ koji povremeno sudjeluje u stvaranju ovog bloga je mozak. voljela bih da ga mogu skenirat :x
ja ti imam 16 ljeta. isto tako zima i jeseni. proljeca nesto manje. volim cokoladu, jako jako! i volim crtati temperama po zidu. volim i malog princa. mogla bi ga citat tri puta na dan :)
ne volim kad neko odlazi. i ne volim kad ne znam. i ne zelim baš sve znati. kemiju kao prvu. :x
kljucic oko vrata - potencijalni mamac za lopove. otvara vrata. ako je pravi. ako nije onda ne otvara. kljucici mogu biti razni:
1.zeljezni
2.okrugli
3.od kuce
4.od auta
5.od srca
6.oprosti
ovisi kada se koji upotrijebi.
slika - uhvacen trenutak. lijep/ruzan/nepozeljan/zamusan/bez sminke/ujutro/uvecer/naopacke/bijeli plafon/djeca/sreca/tuga/pjesma. neponovljiv.
lik iz crtica - uvijek isti i uvijek u istoj oblekici. savrsenog nevinog osmjeha. ne zna za danas ni za sutra. omiljeno mjesto boravka - mali ekrani, potom djecji snovi. neki bolji neki losiji, vazno da su tu. kako dugo ce ostati, ovisi o individui.
Klinček stoji pod oblokom
Pričala bih vam o jednom svom poznaniku iz sela Sa Sedam Kuća. Zovu ga Baldomero. On je sasvim čudan čovo, ali ima veliko srce, veliko ko kuća. Uvijek vam ponudi čašu vode ili crveni cvijet, za uspomenu. Upoznah ga jednom dok sam koračala selom Sa Sedam Kuća. U tom selu ima sedam kuća, stvarno! I tako, gacam po blatu, oko mene sijeno i trava, sunce piči, a Mile iz Hladnog Piva roštilja sa društvom i pjeva: «Sunce piči, mi roštiljamo.» Naravno, pozdravim starog prijatelja, a on mi dobaci jedan biftek na raženom kruhu. Kao što bi i svaka pristojno odgojena puca iz Sopnice učinila, zahvalim mu i kažem da pozdravi mamu. Biftek nije bio dobro pečen, pa ga odlučim podijeliti sa Šegrtom Hlapićem i Bundekom na koje sam naišla putem. I tada mi se učini kako u daljini čujem stihove «Ooops, I did it again…» Za one neupućene, to je bila Britney Spears. Trčećim korakom napustim malog Hlapića kako bih utvrdila iz koje od sedam kuća dopire ovaj vapaj. Kuća je bila drvena, zapravo više je ličila štali. Pogledam kroz prorez među daskama što su stajale pribijene umjesto prozora, a ono jadna Britney je ponovo skrivečki pušila travu i po ko zna koji put zapalila sijeno. A koliko sam joj samo puta rekla da to ne čini. Tada se potiho javi moja savjest. Da li da ju spasim ili da učinim svijetu uslugu? Rekoh, već joj je dovoljna kazna što živi s nekim ostarjelim plesačem Kevinom i što si je izvadila rebro. U znak zahvalnosti dobila sam novi CD. Spremim ga u svoj iscufani traper ruksak, reko, spalit ću ga kad dođem doma, i nastavim dalje. Kraj treće kuće ugledam simpatičnog čovjeka. Da, bio je to Baldomero. Bio je sasvim sitan, sa smeđim keper šeširom na glavi i dvije lijeve cipele. Podsjetio me na Foresta Gumpa. Upitah ga da li možda zna gdje je Crvenkapičina kuća, jer moram joj hitno dostaviti burek od sira za baku. On, dobar kakav je, ponudi me bambusom, što sam ja odmah prihvatila, i rastvori kartu Peščenice. On nije bio sasvim običan. Išao je od liječnika do liječnika i svi su rekli da je zaostao, da nikada neće biti pametan, ali da je zato dobar i sretan. Baldomero gleda kao mali psić, smije se kao cvrčci i plače kad netko drugi zgazi tratinčicu ili uvrijedi neku pticu. Kažeš mu da broji do dvanaest, ali on stigne samo do sedam. Tako ima sedam slavina, sedam kokoši, sedam patuljaka, sve je sedam, i brojka jedan, isto tako brojka sedam. Do prije nekoliko godina nitko ga nije pozdravljao sve dok nije naslijedio milijune od tete Klare iz Remetinca. Odjednom je postao vrlo važan i svi su ga počeli oslovljavati sa gospodine. Na svu sreću, Baldomero ni ne zna da je postao važan. On se i dalje smije kao cvrčak, igra sa skakavcima i plače kada netko zgazi tratinčicu.
by: Booshmira
28.08.2006. | 20:22 |
Ja znam! Ja znam!!! |
11 |
# |
those footsteps
! Hall of fame !
spam!
! Painting a rainbow !
Parachutes
In a haze, a stormy haze
I’ll be round, I’ll be loving you, always
Always...
Here I am and I'll take my time
Here I am and I’ll wait in line, always
Always...
Narko
Kad prekrijes usi
cut ces me bolje
i neces znati da kucam
al' bit ces sigurna tko je
ja sanjajuci uvijek idem
tebi
ti si moj narko
It's probably me
When the world's gone crazy and it makes no sense
There's only one voice that comes to your defence
The jury's out and your eyes search the room
And one friendly face is all you need to see
If there's one guy, just one guy
Who'd lay down his life for you and die
It's hard to say it
I hate to say it, but it's probably me
Kralj pola srca
Cujem da jos si lijepa poput prvog jesenjeg vjetra
ni godine ne mogu tvoje lice da mi izbrisu
slusam te u sumskom vjetru,vidim te dok gledam rijeku
koja mi te odnosi... sada znam oprosti mi
tvoj duh mi ljubi lice i na usne spusta rijeci
ja sam kralj pola srca
daleko su noci a jos dalje su jutra
ja sam kralj pola srca
daleko su noci...
Motor
A da jednostavno ugasim motor
odvezem pojas i udahnem duboko
zalupim vratima jako, mahnem koloni
i krenem polako pjesice prema zori
A da se jednostavno prosetam kroz grad
ravno kroz centar i predgradje
sve dok uz rijeku ne pronadjem hlad
i tamo legnem ko posadjen
Odlucio sam da te volim
Da, sada gledam kroz tvoje oci
ti si nisan na licu moga andjela
oprosti mi sto odlazim
ja nikada ne ostajem
Odlucio sam da te volim
i onim cega se najvise bojim
abortusom i atomskom bombom
Na putu prema dole
Čarobne se stvari dese
Tamna koka tamno nese
Svi te tapšu svi te vole
Kad kreneš prema dole
Na putu prema dole
Na putu prema dole
Nered svud
Joj, kakav nered, nered svud, smece, smece odasvud!
Joj, kakav nered i u njem' on, svud smece, pravi lom!
Ima on i dobrih strana, svidjet ce se svima vama,
poslusan je, mamu voli, brzo raste, brzo raste, blago nama.
Kad odraste bit ce hrt, lijep, plemenit, nikad skrt,
joj, kakav nered i u njem' on, svud smece,
nered svud, nered svud... Nered svud!
Oceans
Hold on to the thread
The currents will shift
Glide me towards...
You know somethings left
And were all allowed
To dream of the next oh, ohh the next,
Time we touch...
Ove su rijeci crne od dubine...
Ove su rijeci crne od dubine,
ove su pjesme zrele i bez buke
-one su, tako, siknule iz tmine,
i sada streme ko pruzene ruke.
Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer sveki jecaj postati ce zlatnik,
a moje suze dati ce derdane.
No one samo imati ce cijenu,
ako ih jednom, u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno objesenu,
ljubljeno dijete, bas o tvome vratu.
Tin Ujevic
Pjesma mrtvog pjesnik
Moj prijatelju, mene vise nema.
Al nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta sto drzis je u ruci
samo je dio mene koji spava.
I ko je cita - u zivot me budi.
Probudi me i bit cu tvoja java.
Ja nemam vise proljeca i ljeta,
jeseni svojih nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
nista od svijeta ne moze da prima.
I sto od svjetlog osta mi zivota,
U zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrcu ja se skrih (koliko mogoh)
u stihove. U zaru sam ih kovo.
Al zatvoris li za njih svoje srce,
oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja cu u te prijeci
ko bujna rijeka u korito novo.
Jos koji casak htio bih da zivim
u grudima ti. Sve svoje ljepote
ja cu ti dati. Sve misli, sve snove,
sve sto mi vrijeme nemilosrdno ote,
sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
sve uspomene - o mrtvi zivote!
Povrati me u moje stare dane!
Ja hocu svjetla! Sunca koje zlati
sve cega se takne. Ja topline hocu
i obzorja, moj druze nepoznati.
I zanosa! I zvijezda, kojih nema
u mojoj noci. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice nocne
oko zivota tuzaljke mi kruze.
Pomozi mi da dignem svoje vjede,
da ruke mi se u ceznucu pruze.
Ja hocu bit mlad, ja hocu ljubit,
i biti ljubljen, moj neznani druze!
Sav zivot moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Prozivjet cemo oba
sve moje stihom zadrzane sate,
sve sacuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima zivota ja sam prosjak.
Cuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
Dobrisa Cesaric
Eli! Eli! Lama azavtani?!
Na Golgoti je umro - a za kog je izda'no?
Je l' pala zrtva ova il kasno ili rano?
Na Golgoti je umro i svijet za to znade,
Al od te zrtve davne još ploda ne imade.
A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,
Sto nikad nije vise onako zakucalo...
I vjekovi su prošli daleki, strasni, crni,
Osušila se krvca i suha jos se skrvrni.
Prosetala se povijest u sramotnickoj halji,
I sto smo nebu blizi, sve od neba smo - dalji!
Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradose mu cavle - i to je bilo prvo!
U ime covjecanstva i bratstva i slobode
Pocese krvno kolo da bezboznicki vode - - -
I derala se druzba od gadne strasti pjana;
Mi ubijamo, Boze, sve zbog Tebe - Hosana!
Na Golgoti je mrtvo i vjetric tamo tajni
Tek cvili: Eli! Eli! lamâ azâvtani?
A pokraj krvi davne i ispod drva suha
Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!
Da ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu,
Pa odvedoste ljudstvo u krscansku arenu!
I tu u sjajnim lozam, u zlatu i u slavi,
Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,
Zapremili ste i vi i vase gospe bijele
Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!
I gledajte u igru od bijede i od jada,
Gdje covjecanstvo mučno ko On pod drvom pada!
I tamnice o crne, gdje mnogi plac se gubi,
Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!
I djevojčice gole, a ispred sita suca,
Ah, imale bi obraz, da nemaju zeluca!
I sramotu i bijedu i uvrede i varke
I uzdahe i laži i mnoge suze zarke.
A usred bare ove, gdje trovna gamad plize,
Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže.
I gleda, gdje su ljudstvu sve gori crni dani,
I place: Eli! Eli! lamâ azâvtani!
Badava gordo kube i mramor Panteona,
I papuče od zlata i orgulje i zvona!
Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,
Badava alem gori na kruni i tijari!
Ah, Golgota je pusta, i vjetric tamo tajni
Tek cvili: "Eli! Eli! lamâ azâvtani?!"
S.S.Kranjcevic