Otvorenih očiju

Moja odluka da se nakon studija vratim u Engrad bila je nepokolebljiva. Najboljem studentu, uz to i politički aktivnom, s rođacima po majmunskoj liniji na pravim mjestima, sva su vrata velegrada bila otvorena. No, ništa mi nije moglo zamijeniti taj mir malog mjesta, svježi zrak, prostodušne i srdačne mještane, pogled na bivše ljubavnice. Stoga sam s oduševljenjem prihvatio mjesto ravnatelja novootvorenoga engradskog Ureda za statistiku.
Nemalo sam se iznenadio kada me je prvoga dana u uredu dočekalo pedeset mojih budućih suradnika, kako se kasnije ispostavilo djelatnika NOS-a (Neovisne obavještajne službe), jer, zaboga, mislio sam, čemu pedeset ljudi na pet tisuća mještana? Također sam bio nezadovoljan što među njima nije bilo lokalnih ljudi – nije istina da ovdje nema dovoljno ambicioznog i podobnog kadra. U Državnom uredu su me uvjerili da sve mora biti upravo ovako kako jest – toliko je ljudi potrebno, jer zbog administrativne pogreške u središnjici Engrad dosad nije bio statistički obrađivan, a nema podobnijih ljudi od ovih iz NOS-a, i neka se ja ništa ne brinem.
I tako sam se s veseljem bacio na posao. Prvih smo tjedana radili popis stanovništva, a spretni nosovci su standardnom upitniku pridodali još neka pitanja, te smo tako o istom trošku došli i do gomile novih i zanimljivih informacija.
Uredno sam bilježio podatke o broju vjenčanja, razvoda, rođenja djece, smrti, krštenja, ispitujući pritom međusobne odnose i utjecaje. Stupanj obrazovanja, zanimanja, prihode, imovinu… Iako dobivene podatke nisam imao s čime usporediti jer su bili prvi, ipak sam prema nekoj vlastitoj procjeni i poznavanju rodnog mjesta mogao uočiti određeni napredak u gotovo svim područjima života.
A onda sam se zaprepastio kad sam vidio da su se ljudi izjasnili jesu li njihova djeca bila planirana ili su se zadesila, u kojem su slučaju onda zaokruživali razlog, npr. puknuće kondoma ili pogrešan izračun neplodnih dana. Pitao sam se je li to doista potrebno, i nije li to zapravo preduboko zadiranje u tuđu intimu. Svoje sam nedoumice podastro u tjednom izviješću Državnom uredu, ali su mi ondje opet poručili neka se ne brinem, da su to uobičajene metode kod Prve statistike nekog mjesta.
Iz dana u dan moja je zabrinutost rasla jer su mi počeli pristizati u najmanju ruku čudni podaci – od fizičkih karakteristika mještana (visina, težina, obujam struka, veličina košarica) pa sve do raznih nebuloza tipa broj i stanje umnjaka, broj popušenih cigareta, psovki, prespavanih sati, sati pred televizorom - sve na dnevnoj bazi, učestalost seksualnih odnosa, orgazama…
Prvi put u životu su me počele mučiti strašne glavobolje i nesanica – nisam si znao objasniti što ja to ustvari radim, otkud svi ti podaci, čemu sve to, i kojim se metodama ljudi nagovore da to sve kažu.
Počeo sam piti tablete za smirenje.
Sljedeći su dan stigli podaci o količini popijenih tableta za smirenje, anti-bebi pilula, enzima za lakše probavljanje hrane, analgetika, i svega ostaloga.
Nakon što sam s mukom pridobio u krevet, točnije u auto, moju srednjoškolsku djevojku, sada udanu i majku dvoje preslatke djece, pomalo zapuštenu i s viškom kilograma, na uredskom su me stolu dočekali podaci o bračnim nevjerama – 75 % oženjenih muškaraca je barem jednom prevarilo svoju suprugu, i 62 % žena svoga supruga. Nevjerojatnih 8% muškaraca odgaja tuđe dijete, a da to ne zna. Prevara se u 42% slučajeva dogodi u autu, pri čemu je prosječno trajanje takvog odnosa 9 minuta i 17 sekundi.
Uhvatio me luđački smijeh. Micao sam papire sa stola tražeći nešto, nisam znao što, prislušni uređaj možda. Sljepoočica mi je nesnosno titrala, kao i uvijek kad se uzrujam. Nisam pronašao ništa.

A onda je faks izbacio popis.

ENGRAD – bilanca

5182 stanovnika
Od toga:

112 obučenih tajnih agenata…
(… zabezeknut čitam podugačak popis)
97 alergičnih na mlijeko
46 sitnih kriminalaca
2 ubojice
16 pedofila
2 dilera
39 homoseksualaca
2997 pretilih
7 hare krišna
1271 preljubnika
44 natprosječno inteligentnih
112 anoreksičarki
642 alkoholičara
229 oboljelih od raka…
156 informatički pismenih
34 razrokih
1049 pari klempavih ušiju
29 klaustrofobičara
5070 stopostotnih slijepaca…

…čekaj malo, mrštim se. Stopostotnih slijepaca?!
Pa naravno, opuštam se konačno, ovo je sve šala! Ovo je sve neka jebena šala, smijem se. Netko se zajebava sa mnom!
Teta Magda je, naime, jedina stopostotno slijepa osoba u Engradu. To barem svi ovdje znaju.
A tako sam naivan da sam gotovo povjerovao popisu! Bilanca, možeš misliti! Ha, ha!