Booklet
srijeda, 21.03.2018.
Odjeci putovanja - Priča četvrta - Istanbul
All other cities are doomed, but I imagine that as long as people exist, Constantinople will exist
Petrus Gyllius
Dugo sam sjedio pred praznim ekranom, pokušavajući napisati uvod koji će istanbul opisati jednom rečenicom…nisam uspio…
Kako uopće opisati takvo jedinstveno mjesto?? Mjesto koje spaja nespojivo. Grad koji izaziva poštovanje i divljenje?
Topla proljetna večer, povjetarac i miris mora dopirali su kroz prozor hotelske sobe kad sam prvi put bacio pogled kroz prozor svog istanbulskog doma. Sve u meni je gorilo od uzbuđenja. Četrdeset dana moga života, čekalo je da ih ispuni taj grandiozni gospodin..nisam ni znao da će tih četrdeset dana, ostaviti toliki dojam, ispuniti me vječnim poštovanjem i divljenjem prema mjestu koje nikog ne može ostaviti ravnodušnim.
Spoj je to nevjerovatnih razlika, od uličnih prodavača, prosjaka, obespravljenih i napuštenih ljudi, do vrhunca dekadencije, bogatih poslovnjaka, paša i vezira modernog doba. Spoj tradicije, islamske kulture, sa zapadnom, modernom, urbanom.
Samo nekoliko stanica metroa, u bilo kojem smjeru, donosi nešto novo, svaki izlaz, izlaz je u drugi svijet, sa svojim pravilima…. Levent sa svojim poslovnim tornjevima, zapadnjačkim restoranima, shopping centrima, u kojem se život malo razlikuje od onog u Europskim gradovima, dok su Kasimpasa ili Dolapdere četvrti sa strogom ,islamskom tradicijom, mjesta bez turista i blještavila, nemilosrdno lice siromašnog Istanbula, mjesta mrkih pogleda stanovništva, bez srdačne dobrodolice, kojima sam prošetao jednom, osvrćući se preko ramena, tražeći prvu stanicu metroa koja će me izvesti.
Sultanahmet , Taksim i Hagia Sofia, već bezbroj puta su opisane kao mjesta posebnog doživljaja, no što je taj doživljaj bez šalice turske kave, nargile i rahat lokuma, s pogledom na hipodrom rimskog carstva i obe džamije dok sjaje pod jutarnjim suncem, ili čaša turskog "efesa" uz žamor turista i zvona starog tramvaja na večernjoj promenadi Taksima.
Posebno mjesto moram posvetiti hrani…nevjerovatna, kvalitetna, pristupačna…imao sam tu sreću, pa sam dobio stol u jednom od najljepših restorana koje sam ikad posjetio , probao autohtone delicije još iz vremena osmanskog carstva, i, malo je reći, ostao impresioniran… No i ulična , te svakodnevna prehrana me oduševljavala, a slike će dati dojam koliku pažnju Turci pridaju prehrani, a posebno slasticama...
Vrijeme je letilo, svaki dan, bio je nova pustolovina, u novom dijelu grada…i svega se nakupilo…grand bazaar, bazaar začina, džamije, mostovi, obale, kontinenti, čak i za najzahtjevniijeg putnika, bilo je dovoljno… oduševljavala me raznovrsnost života tog grada… prividno strogog i islamski uokvirenog, no iza zavjese, razigranog, rasplesanog, prepunog strasti .
Istanbul , za mene poseban velegrad, promjenio je mnoge moje poglede, pokazao mi različite stvarnosti iste cjeline, različite ere, kulture i svjetonazore, opet spojene u jedno, besprijekorno izmješane u grad koji pomiče granice Turske, Azije, Europe…grad koji živi različitost, ne nametnutu zakonima, već prirodnu, odabranu, mjesto za sve i svakog, mjesto koje obogaćuje.
Oznake: Istanbul
