srijeda, 23.04.2008.
Zajebana situacija
Ovaj vikend nema ništa pametno za najavit tako da nema najave. Nou. 
Ali ajde da ne prođe vikend bez novog posta ispričat ću par veselih od prošlog tjedna.
Četvrtak je bio taman. Prisjetili smo se krasnih Vorijorsa i toga kako 5 tipova može u jednu noć pretrčat pola Njujorka i razbit pičke svakoj dvostruko brojnijoj bandi od sebe i to na tuđem teritoriju. Sreća u cijeloj projekciji je ta što se radnja filma odvija noću, pa se nije toliko skužilo kolike su fleke na našoj plahti visoke rezolucije. Prokleti disko... 
Petak 18. 05. 2008.je bio "the dan" u našem postojanju. Ostat će zlatnim slovima i brojkama upisan u knjigu postojanja bOOke. Uz kriminalni manjak osoblja (radili smo Žarulja, ToX, Gale i ja) uspjelo nam se potkrast i to da smo u 20:55 po ulasku u bOOku shvatili da NEMAMO STRUJE! Šok,nevjerica,panika... Uporaba svih dobro poznatih hrvatskih psovki koje su uključivale psa, majku, neke osobe iz javnog, te religijskog života uz pregršt inovacija od strane mene nisu urodile plodom, pa smo se odlučili za alternativno rješenje. U roku od 27 minuta do bOOke su se sjatili svi koji mogu pomoć, zasukali rukave, dovukli struju iz susjedovog podruma, razvukli je uokolo bOOke do najnužnijuh potrošača kako bi se večer mogla odraditi.
I uspjeli smo. Od podruma,preko ulaza do Toxa (čiji je projektor i laptop morao ostati na off), preko kase, jednog frižidera i jedne lampe sve do stolnog nogometa ekipa je pokazala što se može učinit kad se male ruke slože... 
Uostalom ne zove nas Šarar badava Družba Pere Kvržice... 
I hrpetina svijeća... i wc u mraku... ali najbolje je bilo čut komentare ljudi kojima se to dopalo i žele da takav bude i ovaj vikend... Nije bed... samo dođite u 20:30 i prerezite nam žice... Sad znamo kako se to rješava pa neće biti panike...
Iako zbog (valjda samo) meni poznatih razloga ja sam se zabio u moj fejvorit spat u bOOki (to je onaj dio najvećeg separea za koji sam ja konstatirao da je najbolji dio bOOke i kad god sam super ilipak totalno u kurcu odem tamo jer je tamo najbolje) i pola sata čemerio ko konjusina. No nije bitno. Bit će da se bOOki broje zadnji dani pa švičem. Falit će mi... Masu...
Subota je bila iznenađujuće laka za radit. Imali smo (pazi sad: ) STRUJU i dva člana osoblja više, a ljudi je bilo manje no u petak (ili mi se to samo činilo zbog dobrog osvjetljenja), pa je sve išlo pomalo.
Sve u svemu dobro da je subota bila lakša jer zbog pritiska od petka mislim da bi odjebao karijeru prije vremena...
Pripreme za zatvaranje bOOke i otvaranje Palacha teku... Ne brinite ništa jer "...to nije kraj, to je novi početak..." 
Pozdraf!
