srijeda, 11.04.2007.
... nema treša do treša 90-tih ...
Alo, Zmaj ovdje 
Znam da svi smatrate pisanje bloga nečim jako jednostavnim kao što je ... nešto jako jednostavno. Ali moram odmah na početku napomenuti da su svi postovi ovdje kikiriki prema ovom. 
Jer kako nešto staviti na papir, ili u ovom slučaju html stranicu, kada je u glavi zbrka, nevjerica i totalni manjak riječi!? Pa ćemo ovako.. ja ću bulaznit i pisat kako mi šta padne na pamet, i svako toliko ubacit koju sliku, a vi ćete to pročitat i nikome ništa, može? Okidoki.
E pa ovako.... četvrtak, petak i subotu ću potpuno preskočit iz dva razloga, prvi je što nisam radila četvrtak i petak, a subote se pak uopće ne sjećam ..... a i sve je to totalno nevažno kada je nedjelja ovakva kakva je bila. 
U nedjelju, osim što nam se Isusić 
vratio, vratio nam se i Treš... Rano ... oko 17 sam već krenula sa spremanjem , jer u 18:30 krećem u bOOku ... i tako držim se ja svoje ideje da odem kao Ella u spotu „Iza ponoći“ i ulaštim svoje crne čizme do koljena, izvučem minicu, prozirnu majicu.. sve.... i obučem se i gledam.... I nekako sam si poznata... i postane mi jasno da izgledam isto kao i sve crne metalčice od 15 godina iz 1e sušačke gimnazije kada se sjate u desni separe i kada mislim „opet su se zaboravile obuć“ ... i sve je to super i fora.. samo što ne izgleda dovoljno treš.. izgleda jednostavno.... loše..... I brzo... 18:30, već sam rekla bit tamo... i šta sad.. ne mogu opet u civilu ionako stalno govore da sam parti puper... i brzo stavim žuto-narančaste čarape, crvenu i žutu majicu, fučkalicu oko vrata, napravim kečke, natapiram ono navrh glave, stavim zelene obrve, na majicu RAVE ON i krenem..... I onda je sve počelo.... Osim što su nas na OMV-u gledali kao da smo iz Vrapča utekli, sve je po putu proteklo just fine 
U bOOki su već bili svi, što se osoblja tiče, a najveću pozornost pljenio je Maki, koji je naprosto bio preružan.... nisu naime ni ostali zaostajali ... khm....... i tako je brzo od 19 došlo 21 i počelo je... Kakav se šrot puštao neću ni pričat al da je bilo loše, bilo je.. što u ovom slučaju znači da je bilo odlično! Opet ste nam razmontirali strop... iskakali se (sram vas bilo) po separeima, stolovima i svemu što ste našli usput, popili nam sve i bili kompletno ružni! Što možete vidjeti ovdje 
Radili smo do 5:30, uz bolove u tijelu, neosjećanje raznoraznih udova i konstantno smijanje vama....Bar 5 puta sam ponovila Šefu „Ali... ali... pogledaj kako su... ruuužni...!!“ što je taj dan bio najveći kompliment.... Prvi od gostiju koji me lijepo nasmijao bio je naš Nikica koji je na moje pitanje „Kome si pobogu otuđio bijelu šuškavu Slazinger trenirku?!?“ ponosno odgovorio „Moja je!!“ .... Sljedeći ulijeću Boneta i gay ekipica u uskim žutim majicama koji su se također potrudili vratiti nam duh 90tih... Draga Ljilja je pronašla sve dugine boje i uspješno ih stavila na sebe.... Bruno i Dojka, eh... za to nemam komentara, a čak se i panker Hrvoje obukao u treš, samo nakon ove fotografije, ali morat ćete mi vjerovat na riječ.. da se potrudio, to je.... Jaslić i Dipso su, po običaju, uletile sa tri torbe pune rekvizita i razveselile narod.... Marin je dobio zeleni đemperić koji mu je lijepo išao uz oči.... Helle i ekipica iz masa:kru su za tu noć bili Kriss Kross i obavili bOOku i posjetitelje u zlatne šljokice.. hvala vam na tome...
Koliko je bilo ljudi, znaju oni koji su bili, a oni koji nisu, mogu tu atmosferu bar malo doživjeti ovdje... Jedino što nitko neće moći opisati bio je osjećaj u 1 ujutro kada su se sva svijetla ugasila i svi u jedan glas zapjevali Moju Domovinu... e svaka vam dala ...
Bilo je veselo, čudno, naporno, pijano, rasplesano , ružno.. bilo je i zlostavljanja ...... a sve to najpozitivnije... 
Hvala vam ....
