Dragi prijatelji, u Beogradu se od četvrtka do subote održava SF konvencija SF TERRACON, na koju sam pozvan kao počasni gost. Cijeli program konvencije možete vidjeti ovdje, a ja ću na toj konvenciji održati dva predavanja: u petak, 30. listopada u 19 sati predavanje pod nazivom "Fantastična Istra", te u subotu u 19 sati predavanje pod naslovom "Pazin - grad Julesa Vernea".
SF TERRACON se održava na mjestu zvanom ’’MAGACIN’’ u ulici Kraljevića Marka br.4, u Beogradu naravno, a organizator je Udruženje građana - fanovi naučne fantastike SCI-FI iz Beograda, sa Svetislavom Filipovićem Filipom kao spiritus-movensom.
Nadam se da se vidimo tamo, ako ste blizu, svakako navratite!
Večeras sudjelujem u jednoj zanimljivoj književnoj promociji. Računajte da ste svi pozvani na:
predstavljanje romana TORQUATA
autorice Iris C. de Corbavia
u kavani MOZART u Domu hrvatskih branitelja u Puli
u ponedjeljak, 19. listopada (znači: večeras) u 19 sati
Iako zvuči kao pseudonim, Iris C. de Corbavia je pravo ime autorice, inače poznatije po postignućima u nekim drugim umjetnostima i u nekim drugim zemljama. Danas ona živi u Opatiji, a roman Torquata rasprostrt je duž vremena i prostora, od bitke na Krbavskom polju, odakle korijene vuče i autoričina obitelj, pa do današnjice; i od Krbave preko Istre do Irske. Dođite!
Moja je gimnazija cijeli prošli tjedan slavila 110. obljetnicu, a u subotu se nas 800 okupilo na tzv. susretu generacija, pa nas je tom prigodom Šime Strikoman slikao za svoju 181. milenijsku fotografiju. Ovaj oblik koji vidite na slici predstavlja stiliziranu carsku krunu s grba na kuli pazinskog Kaštela, a odabrali su ga zato jer se moja škola, tada kad je osnovana, zvala Velika carsko-kraljevska državna gimnazija u Pazinu; to je ona čuvena prva hrvatska gimnazija u Istri utemeljena 1899. godine. Kad sam ja išao u tu školu, zvala se Centar odgoja i usmjerenog obrazovanja Otokar Keršovani; danas se pak zove Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile. Kažu da je među nas osamstotinjak koliko se okupilo te subote na fešti bilo maturanata iz zadnje 53 generacije, fakat je to impozantan podatak. Fešta je bila sasvim OK, a ova milenijska fotka bila je jako dobra dosjetka. Mogli smo je kupiti odmah iste večeri, a rezolucija na printanim kopijama je toliko dobra da se doslovce svako od 800 lica može razaznati i prepoznati (osim onih koji su u trenutku slikanja brbljali pognutih glava), svaka čast Strikomanu. Slikao nas je s dizalice, s visine od dvadesetak metara, i baš je veselo bilo dok su nas slagali prema obliku kredom nacrtanim po popločenom trgiću ispred ulaza u današnju školu. Ja sam negdje na lijevome rubu gornje trećine carskoga grba.
Opis bloga
Što čitam i što pišem kad moram i kad ne moram, i kako se u sve to uklapaju Pazin, Istra, SF, Jules Verne, lijepa književnost, ružna stvarnost, i virtualno grebanje po dnu Pandorine kutije