S velikim sam veseljem, za nedavnog izleta u Zagreb, otišao na predstavljanje zbirke "Da sam Šejn" u Močvaru. Program je bio čisto OK - vodio ga je Roman Simić Bodrožić, najavama autora i uvodnim pričanjima o tome kako je nastala knjiga asistirali su Porto i Gawrun, čitali su Virtuela, Wall, Luka Ostojić, Danijel Konjarik, a i Manistru su nagovorili iako se izvlačila na prehladu. Quintana je bio tu, ali je ostao u pozadini, u publici je uz stare prijatelje bilo još i mnogo ljudi poznatih po imenu ali još nepoznatih po licu (no bogami i obrnuto - sreo sam i lica koja nisam vidio punih osamnaest godina, oduševio se ne samo što sam "prepoznat", nego i što mi rekoše da "me prate" sve ovo vrijeme; bar nisam morao vrtjeti ploču o tome što sam radio i gdje sam sve bio zadnja dva desetljeća, ali sam sa zanimanjem slušao to isto o njima. Unatom sumračnom ugođaju uslijed boja prostora, ponekad i zbog atmosfere pročitanih priča, događaj je odisao pozitivom, dobro ajde, malo smo za šankom rušili Bandića (sretno, Lucija!), ali billi su to vrijeme, mjesto i energetska koncentracija koji mi u svakodnevici fale - zato volim ići na književne promocije, pogotovo zajedničkih zbirki - dakle, koncentracija ljudi koji misle literaturu i stvaraju literaturu, koji komuniciraju tako što svaki životni događaj pretvaraju u sugestiju za moguću priču, gdje ljudi jedni druge slobodno mogu zapitkivati kako im se sviđa ovo ili ono pročitano, računajući da će dobiti odgovor, a ne blijedi pogled i žalopojku tipa "ah, ne stignem...", i najposlije, ali i možda najslađe, u takvim se prilikama tekući događaj zapravo već smatra gotovim, obavljenim poslom, za koga se ne pita hoće li uspjeti već se (znajući koji rad iza toga stoji) zasluženo prepušta guštu i uživanju, a gestama, migovima i verbalnim naznakama već se najavljuju buduće, nove, nadolazeće knjige i književne ideje. Lijepo pozdravljam sve s kojima sam se tamo sreo, ponajviše one s kojima se nisam stigao malo dulje zadržati, no nema zime, vidjet ćemo se opet.
Taj isti izlet u Zagreb (s kojeg se, kao i uvijek, doma vraćam s torbom težom za preko nekoliko knjiga) mi je donio još jednu radost: novu knjigu Darka Macana, naslovljenu "Macan čita", a u njoj su sakupljene Macanove kritike domaćih SF&F knjiga objavljivane minulih godina u Futuri i na Blogovom kolcu. To je toliko vrijedna i značajna knjiga, da zaslužuje poseban post. Uskoro.
Opis bloga
Što čitam i što pišem kad moram i kad ne moram, i kako se u sve to uklapaju Pazin, Istra, SF, Jules Verne, lijepa književnost, ružna stvarnost, i virtualno grebanje po dnu Pandorine kutije