Stara Bookaleta
29.08.2005., ponedjeljak
Metak za teatar
Zanimljiv skandal s dalekosežnim posljedicama za srednjoevropsku kulturnu scenu dogodio se u mom rodnom gradu, Pazinu, tamo negdje 1912. ili 1913. godine. Glavni likovi tog pazinskog skandala dvije su dame: prva je princeza Valeria Windisgratz, unuka cara Franje Josipa odnosno kćer njegova sina, tada već pokojnog nadvojvode Rudolfa, udata za kneza Windischgratza, koji je u ono doba bio šef generalštaba austrougarske vojske; a druga je praška glumica Ema Švandova, ljubavnica tog istog kneza Windischgratza. Windischgratz je u to doba, u društvu nadvojvode Franza Ferdinanda i ostalih velikodostojnika, boravio na Brijunima, (gdje se uz ozbiljne Ferdinandove političke razgovore elita uzgred dobro i raskalašno zabavljala), i pozvao je iz Praga svoju ljubavnicu. No princeza Valeria, na glasu kao vrlo ljubomorna supruga koja je i ranije svome mužu priređivala skandale, saznala je preko mreže svojih doušnika da je češka glumica krenula na put kako bi se pridružila njenom mužu na Brijunima. Odmah je u Beču sjela na vlak, i dala se u potragu.Upravo na željezničkoj stanici u Pazinu, dok su se vlakovi prespajali, Valeria je pronašla svoju suparnicu. Iz jednog luksuznog vagona začuo se pucanj, a odmah zatim vrisak i dozivanje u pomoć. Gradski žandar Božo Rodić i šef stanice Wrischer naredili su zaustavljanje sveg prometa, i potrčali prema vagonu iz kojeg je još uvijek odjekivala ženska vriska. Zatečeni prizor ih je zaprepastio: jedna je vrlo ugledna dama držala u ruci pištolj iz kojeg se još dimilo, dok je druga, ne manje ugledna dama, sjedila u kupeu, stiskala rukama okrvavljeno mjesto pogotka, i neutješno zapomagala. Žandar Rodić je zgrabio atentatoricu (koja se bijesno otimala i psovala na njemačkom), odvukao ju s vlaka, zaključao ju je u čekaonicu, i zauzeo čuvarsku pozu pred vratima. Potrajalo je neko vrijeme dok akterice ovog obračuna nisu identificirane, a onda je tek nastala prava panika. Knez Windischgratz obaviješten je o događaju, i naredio je da se, u najstrožoj tajnosti, lakše ranjenu glumicu vlakom dopremi u Pulu, gdje joj je u bolnici pružena pomoć, a kneginju Valeriju neka se također u diskreciji vlakom otpremi u Beč. Ljubomorna supruga tako nije postigla svoj naum, jer je ljubavnica njenog muža ipak stigla do željenog odredišta. Austrijski cenzori strogo su pazili da nijedne novine u Austro-Ugarskoj monarhiji ne objave ni mrvicu informacija o ovom skandalu. Ipak, jedne novine u Brnu objavile su kratku noticu o tom pazinskom hicu, i za čas je zabrujala cijela Monarhija. Sada ni Ema Marija Švandova nije više mogla šutjeti: podnijela je krivičnu tužbu protiv princeze, zbog teške tjelesne ozljede koja joj je upropastila glumačku karijeru, i zatražila vrlo visoku odštetu. No do suđenja nikad nije došlo. Uskoro je glumica povukla tužbu, i za kratko vrijeme počela u praškoj četvrti Smichov obnavljati obiteljsko kazalište. Carsko-kraljevska obitelj je vjerojatno izvan suda velikim iznosom ušutkala ranjenu glumicu, koja je u svom novoizgrađenom kazalištu uspješno nastupala još dugo godina. Do mene je ova zgoda došla zahvaljujući knjizi Ernesta Radetića "Razbijeni mozaik - istarski zapisi", objavljene u Zagrebu 1962. godine. Uz brojne druge zgode iz tadašnje istarske "društvene kronike", na četiri se stranice opisuje i ova o pazinskom atentatu. Zahvaljujući prijateljima iz Praga, prije svega Ondreju Neffu koji mi je poslao fotografiju (koju vidite gore lijevo), saznao sam da Švandovo divadlo na Smichove i dandanas postoji, ali ne njegovim nedavno otvorenim službenim web-stranicama ova se pazinska zgoda ne spominje. Doduše, na povijesnim stranicama spominje se da je Ema Jelinkova Švandova 1922. godine obnovila kazalište, proširivši među ostalim gledalište za 200 mjesta! Izgleda da je dobru lovu dobila! Nije ni čudo da je nezgodna krvava pazinska epizoda zataškana, saznao sam vrlo okolišno, jer je nakon raspada Austro-Ugarske i stvaranja Republike Čehoslovačke, Ema Švandova bila na glasu kao velika patriotkinja, pa joj ljubavna veza sa zapovjednikom neprijateljske vojske nije baš trebala u životopisu... |
