50 pitanja kroz koja ćeš nekog jako dobro upoznati - Datiranje za seks
utorak , 25.12.2018.Forum Klix.ba
Click here: 50 pitanja kroz koja ćeš nekog jako dobro upoznati
Ako se nalazite pred nekim izazovom, pitajte sami sebe koji put odabrati i uvijek vjerujte svojoj intuiciji. Na tom radnom mestu osoba će biti sledećih 10 godina. Više o mislima koje možeš smiriti i nekim drugim savjetima, možeš pročitati u našem članku i u odgovorima na komentare koje smo do sada dobivale na tu temu. Otvorena kapela - osjećate grižnju savjesti zbog neiskrenosti prema prijateljima.
Dakle interesira me hoću li ga uspjet trgnut i hoće li se napokon otvorenih oči suočit sa činjenicama i hoće li se on okrenut prema meni ako nastavim sa ovim što radim.... MORATE DA BUDETE DOBRO. Probudi me zvuk budilice dok mutnim pogledom skeniram sobu. Postajem sivi kamen uzivo bez edukacije,bez znanja o tome,instinktivno ,prolaze praznici,bili smo zajedno,ja pasivna,bez stava,bez zivota,zapravo,napola zaista bez zivota,a napola kao da osecam da je to spas.
Net.hr - Za sad ću ostaviti ovako kako radi. Kakve su to misli?
Poštovani, u braku sam 23 godine, imamo dvoje krasne, uspješne i odrasle djece. Živimo s muževim roditeljima u okolici Varaždina on je jedinac. Vjerovala sam da imam krasan brak i obitelj, a onda se dogodilo prošlog ljeta... Bila sam u inozemstvu na maturalcu jer radim u prosvjeti, a muž me je prevario. Preljub klasičan do dosade. Saznala sam provjeravajući i tražeći dokaze. On je priznao,između razvoda koji sam ja ponudila i prekida odlučio se za prekid ali je bilo nekoliko kontakata mobitelom i e-mailom.. Ja sam tražila ili prekid ili razvod, dakle u pitanju je bio moj ultimatum, ali sam ponudila prvo razvod. Mislim da je to trebao on učiniti. Nisu se sastajali, koliko ja znam. Zatražila sam psihološku pomoć, savjet je bio da se materijalno osiguram jer službeno ništa ne posjedujem, a živim s neodgovornom osobom... Od preljuba je prošlo 9 mjeseci, muž je prema meni izuzetno korektan kao i prije. On je smatrao da neću saznati, on će se malo provesti i to je to. Bila sam mu prva žena pa je bio radoznao, zanimalo ga je može li s još nekom ženom a zašto ne bi mogao i jesam li ja s njim zadovoljna. Shvataila sam da su nam važne različite stvari. Meni je važna vjernost i povjerenje, a njemu erekcija. Shvatila sam da je to pogrešno pa sam mu se posvjetila puno više nego prije. Problem je u tome što sam nakon toga konstantno tužna i za puno toga nezainteresirana. Jako su dobri jer sam emocije, sve vrijeme novac uložila obitelj,u njih. Uglavnom, osjećam da mi je osoba koju sam voljela i cijenila, na koju sam računala godinama zabila nož u leđa i od toga se ne mogu oporaviti. Pretpostavljam da je taj preljub bio okidač za depresiju koju moja liječnica opće prakse nije prepoznala. Kada sam od nje tražila savjet, bračno savjetovanje i sl. Psihologinja mi je također rekla da je mom mužu dobro,da je on emocionalno profitirao, dobio iskustvo, zadovoljio radoznalost i da on zato neće inicirati nikakvo traženje pomoći. Ja se osjećam mrtvo, za mene je vrijeme stalo, želim neku promjenu... Ne mogu je lako realizirati zbog materijalnih razloga. Ne mogu računati ni na čiju pomoć. Osjećam da sam 23 godine ulagala u kuću koja službeno pripada njegovim roditeljima. Radim težak posao, 27 godina brinem o tuđoj djeci, srednjoškolcima,a osjećam da je sve osim moje djece u mom životu promašaj. On je zaposlen, ovo nije nevažno, imao je atraktivnije i bolje plaćen posao s malo obaveza. Izgubio ga je, sada ima znatno manju plaću ali još manje obaveza. To u praksi znači puno slobodnog vremena za vrijeme radnog vremena, lutanje po gradu s namjerom da se nekog srestne za kavu... Kod kućeme čekaju i školski i kućni poslovi. Naime, čini mi se da sam svima bila podrška,a on je zakazao. U konačnici mi je žao što tamo nije i ostao. Tara, 28 godina PITANJE: Pomozite!!! Ni sama ne znam kako točno postaviti pitanje ali ukratko... Mlada sam i nisam imala sreće... Razvela sam se i iz tog braka imam sinčića. Sada nakon dosta vremena upoznala sam jednog dečka od 32 godine koji zna sve o meni. Kaže da me voli i zajedno smo oko godinu dana, ali svako malo mi baca na nos što sam ja imala život prije njega. Ne mislim na brak.. Kaže da trenutno ne vidi zajedničku budućnost, kaže s druge strane da mu je stalo i da me voli... I teško je biti u takvoj vezi a opet ja ga volim. Što da radim, kako da to radim i što ja to krivo radim? Ako me voli, zašto je bitno što zna kako se zove moj bivši, ako vidi da me netko pozdravi... Annie, 31 godina PITANJE: Dragi moji, prvi put sam na Vašoj stranici pa ne znam od kud da pođem, najbolje od početka. U vezi sam 10 godina, od toga 5 u braku, imamo prekrasnog sina od 4 godine. Sve je bilo ok do drugog mjeseca kad mi je kao grom iz vedra neba rekao da me ne voli. Da se razumijemo, imali smo problema kao i svaki drugi par. Naš problem je seks. Ispočetka je sve bilo ok, ostala sam trudna, bila sam dugo u bolnici na čuvanju trudnoće. On me slabo posjećivao, radi posla nije mogao. Ali ni vikendom kad je cijeli dan kod kuće nije ostajao sa mnom jer bi došao ujutro i naravno bio bi jako gladan i ode kući jesti a ja sam ostajala sama emocionalno slomljena. Ja sam sve to nekako pretrpila, misleći bit će bolje i bilo je, kad sam došla kući iz bolnice s djetetom bilo je čarobno ali sam ja bila iscrpljena, dijete se budilo svakih sat vremena prva 3 mjeseca a poslije svaka dva sata. Moj muž nikad nije ustao da bi dijete malo smirio, tu sam uvijek bila ja i to mi je bilo nekako normalno jer on radi ali sam bila iscrpljena i slomljena, nisam mogla imati odnose tj seks jer sam bila preumorna i neispavana. Tako je sve počelo ići nizbrdo, bila sam vječito umorna, neispavana, slomljena, nisam imala s kim razgovarat jer moj muž nikad nije bio za razgovor jer ne zna razgovarati. Sanči, 33 godine PITANJE: Prije godinu i po sam upoznala decka s kojim zivim. Bila sam na odmoru. Nasoj zajednickoj prijateljici bio je rodendan i tu smo se upoznali. Proveli smo nekih par dana skupa i ja sam se morala vratiti na posao zivjela i radila sam u inozemstvu 12 godina. Ovog puta sam imala najljepsi odmor do sada, ali i najtezi povratak... Plakao je kada sam odlazila. Od mog odlaska svaki dan smo se culi telefonom, sms-om, msn-om, racuni su stizali... Ne smijem ni da pomislim vise, a kamo li kazem koliki. Nakon dva mjeseca neprestanog kontakta dosao je kod mene i tada smo proveli 10 prelijepih dana. Vratio se nazad i sms-om me zaprosio. Bilo mi je smijesno, simpaticno, ludo... Bila sam dugo sama 7 godina i onda mi je sve ovo godilo, i paznja i ove ludorije. Prolazi opet 2 mjeseca i ja odlazim opet na mali odmor novogodisnji. Tu se definitivno dogovorimo da se ja vratim i da cemo zivjeti skupa. Ja ostavim sve i posao i stan i sigurnost i sve... Godinu i po kako zivimo zajedno... Vise ni rijeci o vjencanju, djeci... Mi nismo vise mladi. On ima brak iza sebe i dvoje djece, 42 su mu godine, a meni je 33. Ponekad mislim da ima dva i vise lica. Mislim i da me vara u periodu kada bi trebao biti na poslu, ili mozda ja to sve umisljam. Ali njegovo ponasanje i hladnoca me je navela na takve misli. Period poslije posla provodi sa mnom, ne ide nigdje bez mene, milijun puta na dan mi kaze da me voli, ali opet... Ne radim, imam previse vremena za razmisljanje. Cesto pomislim da pokupim stvari i da se vratim tamo gdje sam bila 12 godina. Nisam ni tamo bila sretna, ali nisam bila ni ovoliko nesretna kao sada. Razgovarala sam milijun puta s njim i iznijela mu sva svoja razmisljanja, sve svoje zelje, ali jos uvijek stojimo na istom mjestu i to me ubija. Postoji li neki savjet koji bi mi pomogao da rijesim sto sa svojim zivotom? Lorna, 16 godina PITANJE: Prije svega hvala vam što ste tu i što nam pomažete: Ovako moj problem je prije svega ON.. Bili smo nekoliko mjeseci u vezi i znate ono ljubav i sve to.. I paf ja se zaljubila. I onda što da radim.. Pogađate, on je oženjen. Roditelji o tome nemaju pojma, bezuvjetno mi vjeruju. Tako smo se zavlačili nekoliko mjeseci, sve je bilo divno, krasno, lijepo, bajkovito. Koliko god mi je teško pristajem na to.. Nakon toga vidjeli smo se par puta.. Ne mogu vam opisati taj osjećaj, jače je od mene. Svaki put kad me on zove ja ne mogu odoljeti da se ne javim. Ne mogu odoljeti da ga ne zazovem. A znam da je to bila iskorištavalačka ljubav s njegove strane. Ne znam što da radim, osjećam kao da pucam a pomoći nema. Mogla bih umrijeti od ove ljubavi, jer on mi je bio u svemu prvi: Katarina, 21 godina PITANJE: Javljam vam se jer nemam s kime razgovarati o tome. Moj muz i ja smo se jako kratko poznavali, dva mjeseca. Ja sam ostala trudna i vjencali smo se. Buduci da smo iz razlicitih krajeva nisam znala nista o njemu, a ne znam ni sada. Oduvijek je zatvoren, nikada ne razgovaramo o njegovoj proslosti, bivsim curama... Ja sam njemu oduvijek sve govorila, i to me sada jako pogadja, i danas smo krenuli o necemu razgovarati rekao je da nece sa mnom razgovarati o tome jer mu je neugodno. Udala sam se za covjeka kojeg ne poznajem i koji mi ne da da ga upoznam. Dosla sam tu u drugi kraj gdje nemam nikoga i ne mogu s nikim o tome razgovarati. Ne pamtim kad smo zadnji put imali odnose jer je on uvijek umoran , ako je tako sada sto ce biti poslije. Nas brak je sve prije nego brak. On nije taj s kojim zelim provest zivot, mislim da nije normalno da svaki dan ja zelim biti drugdje samo ne ovdje. Ne znam sto da radim, mladi smo oboje, ja pokusavam sve da ovo uspije, ali uzasno je tesko zivjeti i spavati kraj nekoga, koji ne zeli razgovarati s vama i tesko je kada znate da netko od vas nesto krije. Jednostavno ne znam vise kako da se postavim, zato Vas molim da mi date svoj savjet... Ruža, 24 godine PITANJE: Nisam sigurna da uopce volim svog muza vise. Na pocetku braka imali smo puno problema kojima sam ja mozda bila kriva jer sam htjela izlaziti van, i zbog toga me je par puta istukao. Sad toga vise nema ali je uzasno ljubomoran i sve mi provjerava od mobitela pa do toga sto nosim. Uz sve to zivimo iznad njegovih roditelja koji se vole mijesati u sve. Mene to jednostavno izludjuje i ne mogu vise izdrzat i rekla sam mu da zelim razvod. Ali imamo dvoje djece i ne bi voljela da zive bez mene ili njega. Ne znam sto da napravim, nisam pametna zato pomazite ako ikako mozete bar odgovorom. Paola, 28 godina PITANJE: Poštovani! Ponekad svoje probleme prikrijem iza osmijeha, posebno pred drugim ljudima, koji misle da nam je stvarno dobar brak. No moja strana priče je skroz drukčija. Toliko se problema nakupilo da ni sama ne znam odakle početi. Svjesna sam da je komunikacija ključni dio svega, ali kad se ne može ni normalno komunicirati ili doprijeti do srži partnera, kako onda? Svađe, sumnja u partnerovu vjernost, nepovjerenje koje proizlazi iz toga... I da, sve sam mu to već tisuću puta rekla, probala razgovarati, a on uvijek ima izgovore kao što su umor i slično. A naprimjer kad je tu njegov prijatelj, koji mu je u zadnje vrijeme jako važan, nikad umora nema. Onda se može i lutati po vani i slično. Najgore od svega je kad počnem razgovor, i čim počnem o temi mi dvoje, on ode van.. Marina, 18 godina PITANJE: Jako mi je srce slomljeno... Bila je to veza od osam mjeseci sa zabranjenim muškarcem koji mi se kleo na ljubav do groba i zbrisao jer mu je žena sumnjala. Ne mogu se oporaviti od toga. Nađemo se tu i tamo me nazove. Imam novog dečka koji je zaljubljen u mene, ali se bojim da nikada neću voljeti kao njega. On je bio moje sve, prva ljubav, prvi sex... Već dva mjeseca ne živim... Jelena, 26 godina PITANJE: Imam 26 godina. Sa svojim sadasnjim muzem bila sam u vezi skoro 3 godine. Veza s njim nije bila nimalo laka, bilo je svega ali sam se na kraju ipak odlucila udati za njega vise na njegovu inicijativu. Dok smo hodali u pocetku sam mislila da sanjam, sve je djelovalo tako savrseno. Nakon 9 mjeseci veze shvatila sam sasvim slucajno da me vara s nekoliko cura. Ja sam bila samo jedna u nizu. U medjuvremenu on je bio toliko uporan, zvao je po cijele dane, plakao, molio za oprost... Na kraju smo se pomirili iako sam se osjecala grozno zbog svega toga. I dalje osjecam ogromnu gorcinu... Opet me je prevario nedugo nakon oprosta i opet sam mu oprostila. Ne znam ni ja sama zasto, mrzim se zbog toga. Uspjele su me ponovo savladati njegove suze, moljenje, preklinjanje. Nakon sto sam mu ponovo oprostila odmah me je upoznao sa svojim roditeljima i nakon toga smo poceli planirati vjencanje. U braku smo sada 6 mjeseci i sve je lose kao sto sam i ocekivala. Nakon sto smo se ozenili, uopce nije htio konzumirati brak sa mnom, spavali smo svega 3 puta u 6 mjeseci. Kada pokusam razgovarati sa njim on odvrati temu, i zapocne neki drugi razgovor. Kada kazem da ne zelim vise biti u braku s njim zapocne ogromna svadja i pocne mi se prijetiti na neki nacin se bojim otici od njega jer mislim da ce se njegove prijetnje ostvariti. Ne znam kako da spasim brak ako je uopce ikada i postojao jer ne znam nacin kako da doprem do njega. Inace sam kucanica, ne radim. Trazim posao ali neuspjesno. Znam da sam pogrijesila udavsi se za njega ali ne znam kako da ispravim tu svoju pogresku. Da li ima uopce spasa za ovaj brak ili da se vise uopce ne nadam, spakujem stvari i odem, bez obzira na posljedice? Mislim da ponovo ima drugu... Sto se tice mog izgleda, jako sam privlacna i lijepa, mislim da nije problem u tome. On kaze da je problem u mom ponasanju, da sam uvijek drska, ljuta, da zapocinjem svadje zbog njegovih prijeljuba. Naravno on nije nikada priznao svoju krivnju. Krivi mene zbog svega. Zamjera mi, naravno, što mu nisam posvećivala više pažnje, što pretpostavljate zamjeram i ja njemu. Preko svega sam prešla još me muči, ali trudim se. Nisam mogla prihvatiti da se rastanemo. Govorio je i da će otići, ali opet nije, pa opet, pa nije, zašto: zato jer nešto osjeća prema obitelji i meni. Posvećujem mu puno pažnje ali on kaže da me još uvijek ne uvažava, ne može se pomiriti s tim da sad mogu biti pažljivija prema njemu, kaže da sam ga ubila, mada ponekad izgleda da je sve u redu, ali ponekad je mučno. Ne voli pričati na tu temu, rekao mi je da pustim da prođe vrijeme. Ja se trudim iz razloga što mislim da će ga to proći, da je malo egoističan, i da je u godinama kao i ja kad ga je spopao klimakterij. Da li sam u pravu? Sve me to zbunjuje, sad je dobro, sad je loše. Ne znam što da mislim. Samo i ja sam već slomljena, zgažena, nemam samopouzdanja, tužna sam, tjeskobna, jednom rječju nesretna, i mislim da mi ponestaje snage. Molim vas kako da se oslobodim toga, kako da si pomognem da prestanem o tome razmišljati, pa nek bude šta bude. Kako da se rasteretim? Hvala vam na razumijevanju! Ivana, 31 godina PITANJE: Poštovani, imam jedno pitanje više ne znam kome bih se obratila. Naime moj suprug i ja smo pet godina u braku i imamo kćer od 3,5 godine. Nakon što sam ostala u drugom stanju on se totalno odvojio od mene što će reći da već 4 godine ne spavamo u istom krevetu, a što se tiče spolnih odnosa mogu na prste nabrojati koliko puta u tih četiri godine. Unatrag godinu dana uopće ne, on kaže da me ne vara ali da je to jednostavno tako da nema potrebu a ja mu uz sve napore ne mogu vjerovati jer koji to muškarac može 1 godinu bez odnosa, to je po svim pričama nemoguće. Moje pitanje je što vi mislite o tome? Već sam i pomišljala na rastavu braka jer me ubija živjeti s pitanjem što ne valja a on mi ne daje nikakav odgovor. Već smo prošli barem 20 razgovora na tu temu a rješenja ne vidimo osim što on kaže da je takav i mogu birati ili ću ga takvog prihvatiti ili neka učinim što mislim da je za mene najbolje. Željka, 24 godine PITANJE: U braku sam godinu i pol dana. Ja i suprug se odlično slažemo u krevetu ali i inače. Problem nastane kada ja želim o nečemu porazgovarati. Do sada je inače puno novaca trošio na kladionicu i tekme ali sada imamo bebicu od 5 mjeseci i definitivno više ne možemo živjeti rastrošno kao prije. Ako mu pokušam ukazati na njegovo ponašanje naljuti se i ne želi razgovarati. Isto tako ako ja ustrajem u tome da želim nešto raspraviti postane nasilan. Dere se po kući, razbija stvari, dva puta me i udario. Ne bih se htjela rastati ali ne vidim kako ja mogu popraviti njegovo ponašanje. Inače je dobra osoba koja je odrasla uz vrlo nasilnog oca ali ja mu to zbog toga ne želim opravdavati. Ni o tome ne želi razgovarati... Ivana, 22 godine PITANJE: Postovani, pisem ovo pismo kao mlada i zbunjena djevojka. Razocarana sam svojim ljubavnim zivotom i vec sam se previse napatila. Sigurno mislite da sam premlada za takvo pesimisticno razmisljanje... Nikad nisam imala pravu vezu, ne znam kako da upoznam nekog posebnijeg, cak se i bojim zaljubiti jer su me povrijedili. Kazu mi da sam jako zgodna, studiram na teskom faxu, odgovorna sam, uvijek nasmijesena i simpaticna. Imam puno prijatelja i prijateljica. Nije mi tesko za nikog nista uciniti. Cak starija sestra cesto iskoristava moju dobronamjernost. Moji roditelji imaju novaca, no odgojili su me da budem skromna. Sve ovo sto sam rekla o sebi meni nista ne pomaze u pogledu muskaraca. Dobila sam dojam da imam krivu osobnost. Zao mi je sto nisam drukcija jer ocito da kod muskih prolaze samo one cure koje se drze visoko i nedostizno, igraju igrice, iskoristavaju i sl. Cure koje nisu takve-nisu zanimljive. Bila sam zaljubljena u osobu koja je imala oci samo za sminkericu bez srca. Stvarno imam dojam da moja osobnost nista ne vrijedi. Takvi ljudi kao sto sam ja uvijek izvuku gori kraj. Nazalost osobnost se ne moze mijenjati za razliku od fizickog izgleda. Kako je moguce da me takve stvari muce? Zasto zbog nekih osoba toliko gubim samopouzdanje i osjecam da nista ne vrijedim? Marijan PITANJE: Molim vas ako mi možete pomoći. Radi se o opsesivno patološkoj ljubomori moje partnerice. Ona u svakoj ženi koja razgovara sa mnom vidi moju potencijalnu ljubavnicu. Sad nismo u kontaktu dva mjeseca jer me bez ikakvog razloga optužila za nevjeru sa svojom prijateljicom. Odbija svaki kontakt ili bilo kakvu komunikaciju. Jednostavno ne želi razgovarati o tome i odbija čuti objašnenja. Ne možete joj ništa reći jer vas ne želi saslušati. A zna svoju istinu koja nema osnove. Jednostavno vrti stalno svoj film i možete govoriti što hoćete ona to ne želi čuti. Ne prihvaća ničije mišljenje kao da govorite zidu. Molim vas ako mi možete pomoći svojim znanjem? Tina, 28 godina PITANJE: Poštovani! U vezi sam tri mjeseca, mogu reći da sam napokon našla osobu koja je za mene, upoznala sam dečkove roditelje i sve prijatelje kao i on moje. Uskoro planiramo početi živjeti zajedno, možda se čini brzo ali to mi je dečko sam predložio. Inače jako smo otvorene osobe i svaki problem odmah rješavamo, nema ostavljanja za drugi dan. Pričali smo od djeci i braku, želimo to oboje. Možda je čudno ali htjela bih dečka zaprositi, da li da čekam da to on učini i da vrijeme pokaže svoje ili da to napravim? Hvala Vam puno na odgovoru! Ž, 28 godina PITANJE: Poštovani! Ukratko muž i ja imamo problema u braku, ne znam jeli moj prag tolerancije premalen. Ukratko, u braku smo 4 i pol godine, zajedno smo godinu više. Mužu je ovo drugi brak, ali sad vidim da mu je i prvi brak završio zbog istih razloga. Imamo dvoje djece od jedne i tri i pol godine. Ostala sam trudna i mislila sve najbolje, ali iste stvari se vuku. Da život je težak, muž je na dobroj poziciji a ja sam s dvoje djece završila upravo fakultet i čekam posao. Napravili smo i kuću. U njegovom životu se ništa nije promijenilo, on i dalje radi kasno, ne zna se kad će doći, ja doma s djecom čekam kao budala, ništa ne mogu s njim planirati čak ni aerobic u osam jer nema smisla nešto plaćati kad odem jednom mjesečno. Uglavnom, prošla sam kroz 3 veće laži koje sam osjetila, provjerila i rekla sama sebi da više neću ništa kopati dok neću znati što napraviti. Prije drugog djeteta veliki problemi jer se na njega ne može računati. Rekla sam mu neka ne misli da ako još jednom njegov posao stane između nas da neću otići. Drugo dijete je došlo, ja sve sama odradila od spremanja, peglanja, odlaska u trgovinu. Preselili smo u prekrasnu kuću u kojoj sam stalno sama... I onda sretnem starog prijatelja, popijem kavu i shvatim da mi to previše paše. Ništa seksualno, pasalo mi je da netko uopće primjećuje da ja postojim, dobijem komplimente... Ništa nije bilo osim još koja kavica i poruka. Ja sva zabrinuta kako mi uopće može pasati tako nešto s nekim tko nije moj muž a s kojim je kava jednaka dobitku na lutriji, kava mi i djeca s njim nikako jer si on ne može popiti kavu u miru, ako će ići u nabavku sa mnom što ću mu ja, ako želim van neka idem sama... To je bilo u rujnu prošle godine... Kad sam ja počela opet pričati o svom nezadovoljstvu po treći puta jer sam shvatila da imam sve, a nemam ništa osim kuće u kojoj rintam, muža na kojeg se ne mogu osloniti i koji je tu samo da da novac, koji dolazi kući u 9 navečer, legne pred televizor i zaspi... Uglavnom šutjela sam godinu dana prije toga da vidim dokad će jer on radi a što ja imam pitati kad će doći. Uglavnom kad sam mu rekla da sam i čime nezadovoljna rekao mi je da sam ja luda, da je brak proces reprodukcije u kojem se izvršavaju zadaci i bla, bla. Uglavnom nešto što me je slomilo, jer nije li poanta brak i neka ljubav... Marta, 34 godine PITANJE: Dobar Vam dan i unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Upoznala sam ga slučajno, zaljubila se nenamjerno i zavoljela ga beskrajno. Na početku poznanstva rekao mi je da ima djevojku s kojom je šest godina u vezi, i kako planiraju blagosloviti je. S obzirom da sam tri godine razvedena, čak mi je to, ma kako god grubo zvučalo, i odgovaralo,iz straha od ponovnog vezanja, ponovne patnje i boli kroz koju sam prošla. Ali to je druga priča, koju sam uspješno završila i prebolila. Rekao mi je sve, ali svejedno sam ušla u vezu s njim, koja traje već godinu i pol. Od prvog dana je prekrasan prema meni! Svaki trenutak proveden s njim mi je bio poput sedmice na lotu. Vratio me u život, vratio mi vjeru u ljude, i najbitnije vratio mi je vjeru u samu sebe i oslobodio me grižnje savjesti da sam ja krivac za suprugovu bolest i njegova loša djela uzrokovana bolešću. Što me muči zapravo? Muči me što sam se previše vezala uz njega. Jer on je nastavio život i sa svojom djevojkom naravno ona ništa nezna i planiraju vjenčanje u studenom. Dogovorili smo se kako je to uopće moguće?? Ali, kako ću živjeti, kako preboliti ga, kada sam ga toliko zavoljela?? Znam i svjesna sam toga, da me ne voli koliko i nju. Štoviše i potvrdio mi je tu činjenicu. Ali o koliko tih ali u mom pismu , uvijek ostaje neka tanka nit nade koja kaže, možda shvati, možda me poželi za dulje... Sada ćete u čudu pogledati moj broj godina i pomisliti kako sam si to mogla dozvoliti. Ja, uspješna poslovna žena, koja je pala do dna za jednim šmokljanom koji ju ima zbog svog gušta i koji sebično koristi sve njene emocije i darove zbog istih ništa materijalno. Ali ih i vraća na sebi svojstven način. Jer ljudi koji me poznaju, ne mogu trezveno mi ništa reći, jer me gledaju iz sasvim druge dimenzije. Kako ga što bezbolnije ostaviti, u što se zagledati i spoznati da me ipak čeka negdje iza sedam gora, komadić sreće za koju me svi uvjeravaju da i ja imam pravo na nju. Zahvaljujem na trudu i Vašem odgovoru. Sandra, 28 godina PITANJE: Po čemu mogu prepoznati da li me muž vara? Dražen, 29 godina PITANJE: Pozdrav! Imam 29 godina i u vezi sam sa zenom od 32 godine vec nekih godinu i pol dana. Ta veza je pocela tako da smo u prvih 6 mjeseci imali dosta ceste susrete u vidu zabave i seksa i to je preraslo u ljubavnu vezu. Ja nikad nisam bio u braku, imao sam dugu vezu 7 god koja je zavrsila prekidom i nisam imao djece. Ona ima dijete curicu od šest godina koju ima s pokojnim bivsim s kojim nikada nije bila u braku. Ja sam prihvatio dijete i dijete je mene, slazemo se kao jedna obitelj. Prije cetiri mjeseca smo poceli zivjeti zajedno. Ja nju volim i ona mene, barem vidim i osjetim to i sve to funkcionira. Ali problem o kojem stalno razmisljam je taj sto o pitanju da imamo dijete ona ne zeli, a ja to ne mogu shvatiti: ako nekoga volis, kako onda ne zelis imati i dijete s njim? Radi toga sam poceo sumnjati da je mozda ova veza samo takva s njezine strane da se provede zivot uz nekog da ne bude sama. U razgovorima o tome ja razumijem da je ona razoracana zbog svojeg dosta teskog i tragicnog zivota, ali ako si je nasla novu srecu i zadovoljstvo u zivotu, ako je ono stvarno i iskreno kao s moje strane prema njoj onda bi to trebalo ici jedno uz drugo. Zdravi smo i ona i ja, novcano smo ok, nemamo nikakve prepreke u tome. Sada bi trebali uci u onu ozbiljnu pravu vezu, vjerojatno i brak i zbog toga sam se poceo osjecati nekako nesiguran u njezinu iskrenost i zadovoljstvo sa mnom. Zelio bi cuti vas savjet i misljenje o svemu tome. Mare, 22 godine PITANJE: Imam jedan veliki problem. Četiri godine sam u vezi s dečkom koji je stariji od mene on ima 35 godina. Zadnjih godinu dana je koma ali ja jednostavno ne znam kako da prekinem s njim. Uvijek je bio malo više ljubomoran nego što je normalno ali zadnjih godinu dana je grozan. Traži od mene da ne pričam s muškarcima, udario me nekoliko puta zbog toga i kad sam mu rekla da ne želim više biti s njim jednostavno mene okrivljuje za sve, kaže da sam našla drugog i ne želi shvatiti da ne želim biti s njim jer me udario, jer je posesivan, ljubomoran i jer me guši... Čak mi se i prijeti i kaže da ja još nisam vidjela što su batine, da on mene ne bi udario da ja nisam pričala s drugim muškarcem. Ja ne smijem imati muške prijatelje. Jednostavno ne znam kako da prekinem a da mi ništa ne napravi, voljela bih da možemo prekinuti na miran način i da to zaboravim. Sram me je bilo kome reći da me već par puta udario a da sam ja još uvijek s njim. Inače sam temperamenta osoba i kada mi kaže nešto s čim se ne slažem kažem jasno i glasno svoje mišljenje i tu počinje pakao. Počeo me kontrolirati, ne mogu otići ni kod prijateljice a da me ne napadne. Rekla sam mu otvoreno da ne želim biti s njim, ali on to ne želi prihvatiti i prijeti mi se. I ne znam što da napravim. Ivan, 23 godine PITANJE: Pozdrav! Ja sam Ivan, imam 23 godine i patim od depresije već jako dugo. Uzimao sam lijekove i sve ali stalno sam u nekom stresu. Nikako se ne mogu izvući iz depresije. Molim vas da mi pomognete koliko se može, jer sam u jako teškoj depresiji da je to grozno... Pitanje: što da radim, kome da se javim? Ovaj doktor kod kojeg sam išao nije mi pomogao... Alma, 29 godina PITANJE: Dragi moji, U braku smo dvije godine i imamo prelijepog dečka od godinu dana koji je ujedno najljepše što nam se moglo dogoditi. Zabavljali smo se dvije godine od kojih je prva godina bila idilična, oboje smo doživjeli renesansu dok je već druga godina nosila određene probleme. Ti problemi bi se uglavnom manifestirali u tome da sam ja organizator i ambiciozna te da on mene ne može pratiti. Ne volim to isticati niti bih to ikada dala do znanja, ali možda će vama biti od koristi informacija da sam ja dosta obrazovanija od njega i da su moja mjesečna primanja za duplo veća od njegovih. No, nisam to nikad usko posmatrala jer je on balansirao lijepim riječima i pažnjom i to je bilo u redu. U početku braka je bilo ok ali mu je brzo umrla majka te se kod nas doselila njegova sestra koja boluje od šizofrenije. Ja to naravno nisam znala niti mi je on rekao jer ga je bilo sramota ali me je optuživao žestoko za moje postupke prema njoj, koje sam napravila ne znajući naravno da je ona u stvari duševni bolenik. U svemu tome ja sam zatrudnila i bila u svom emotivno narušenom svijetu a on u tuzi za majkom i brigom za svoju sestru. Sestra se odselila, mi je uzdržavamo, ja sam rodila a situacija u braku je postajala sve neizdržljivija. Seksa nema već dugo, mjesecima a samo ponekad spava u zajedničkom krevetu. Za svu moju dobrotu on mi uzvraća lošim raspoloženjem i konstantno se trudi da me ispravlja i ulijeva mi nesigurnost i grižnju savjesti. Čuva svoje nasljedstvo, mene doslovno guli, počevši od prodaje nekretnina, dionica, kredita itd. Ne znam što da radim, u svari što god da uradim on je u pravu i uvijek jači, a najviše me boli to što patim od manjka poštovanja i što polako shvaćam da on ustvari globalno rečeno nije dobra osoba. Molim Vas da mi odgovorite. Hvala puno, pozdrav iz Sarajeva! Jasmina, 25 godina PITANJE: Poštovani, dečko i ja u vezi smo godinu dana. Živimo zajedno i zapravo se jako dobro slažemo i lijepo nam je u vezi jedino me muči zašto moj dečko ne voli nježnosti. Ja bih ga grlila, ljubila, on to i dopušta ali ne inicira i nije taj koji će prvi meni prići, poljubiti me, zagrliti... Je li to znak nedostatka ljubavi, jesu li muškarci u vezama inače takvi, opušteni? Kad s njim razgovaram o tome kaže da žene i muškarci ne percipiraju i ne pokazuju ljubav na isti način. On ima 30 godina. Tihana, 26 godina PITANJE: Prije mjesec dana prekinula sam vezu koja je trajala osam godina. Da, krenuli smo s nepunih osamnaest, oboje, upisali i završili fakultet, zaposlili se i počeli živjeti zajedno. Ja sam drugačiji tip osobe od njega, topla sam, brižna, vesela, uglavnom nasmijana i spremna na šalu i imam puno dragih ljudi oko sebe. On je zatvoren, emocionalno hladan, tako odgojen, nema puno prijatelja, težak, kompliciran. Naša veza nije se dosta dugo razlikovala od drugih veza naših vršnjaka. Bilo je kriza i lijepih trenutaka. Ali otpočetka sam ja uvijek forsirala razgovore, govorila što meni treba, pitala ga što bi on želio, pokušavala osvježiti vezu i sl. Pravi problemi, sad kad se vratim unazad, počeli su izlaziti na vidjelo s prvim danima zajedničkog života. Tješila sam se da je faza, i da je period privikavanja svakom potreban. Moj posao u struci i neizbježan bio je jako gadan. On je isto u mojoj struci, ali je završio faks godinu dana kasnije, tako da se i zaposlio godinu dana kasnije i tako da sam ja već radila godinu dana kad je on došao. Jako sam bila opterećena poslom, i radila po 12 sati dnevno, imala gadnog šefa i bilo mi je jako teško. On se zaposlio relativno brzo i bio jako zadovoljan svojim poslom, imao je super uvjete. Dolazila bih s posla kronično umorna i izluđena od šefa i posla, a on bi me dočekao bolesno nezainteresiran za moje stanje ili bi mi pričao kako je njemu bilo ili bi me jednostavno ignorirao. Nakon takvih dana u uredu, meni je trebalo samo da me netko on zagrli i kaže mi, proći će, izdržat ćeš, bit će bolje. Rekla sam mu to, rekao je da izmišljam, gledam puno filmova, što bih ja htjela? Posao je postao neizdrživ i razmatrala sam da dam otkaz. Govorio mi je da sam kukavica, da nemam snage, da ću pasti na teret starcima, da moram izdržat do pravosudnog ispita, da bi on izdržao da mu je tako da mu nisam jasna. To je bio njegov pad u mojim očima, prvi pravi pad. Nisam se tome nadala. Rekla sam mu to. On je rekao da, da, bit ćeš mi zahvalna jedan dan. A ja sam tih dana shvatila da kraj sebe imam osobu na koju ne mogu računati, i gorko se razočarala. Odlučila sam u svom srcu mu to oprostiti, ali svojim izjavama da sam ja zbog njega izdržala i da je on zaslužan što sam ja to sve izgurala i položila pravosudni, on je moj oprost.. Ja vidim da mu to nisam oprostila. Svađe su svakodnevne i dalje. REAGIRANJE: I sama svjesna duljine svog pitanja razjašnjavanja svoje situacije mislila sam da mi se nećete javiti. Puno Vam hvala na odgovoru koji mi je danas izmamio osmjeh na lice i dao novu snagu. Žaklina, 23 godine PITANJE: Poštovani, kao i svi tako i ja imam problem u ljubavi.. Imala sam predivnu vezu skoro dvije godine.. Ali otkako smo prekinuli ima već pet mjeseci ne znam što da radim. Volim ga, stalo mi je do njega, ali on ne želi nikakav kontakt sa mnom. Razlog prekida isto tako nije naveo nego je samo otišao, i rekao da ja to nikad neću razumjeti i da je moralo tako biti... Cijeli svijet mi se ruši, uporno želim kontakt s njim i da saznam o čemu se radi, želim mu pomoći jer ga iskreno volim. Uvijek smo o svemu pričali i otvoreno razgovarali... Cijela ova situacija me jako psihički uništava jer stalno preokrećem u mislima zašto je tako sve bilo, čemu sam ja kriva da netko samo tako ode... A toliko ga volim i on to zna... Kako da stupim u kontakt s njim, što da radim?? Kako se netko može tako igrati nečijim osjećajima? REAGIRANJE: Hvala na odgovoru, premda mi je teško suočiti se s tim jer ja sam ipak ta koja je ostavljena i nije mi jasno kako netko tako može samo otići i odlučiti sam za sebe. Mislim da sam ipak zaslužila barem normalan rastanak.. Nije baš da vjerujem u sudbinu, mislim da ju mi krojimo sami ili u većini slučajeva možemo utjecati na nju... Tako da ipak mislim da nisam od onih sretnica kojima se stara ljubav vrati kad su se već pomirili s tim da nema od toga ništa.... Stranica vam je odlična! Tina, 33 godine PITANJE: Pozdravi! Da prijeđem na problem. U braku sam 11 godina i još 6 godina u vezi. Imamo dvije djevojčice od 11 i 5 godina. Već duže vrijeme vlada jedna hladnoća među nama. Intimnih odnosa nemamo već godinu i po iako živimo sami i imamo idealne uvjete da budemo sretni. Ja sam se umorila od njegovog sebičnog ponašanja i od toga da uvijek popustim. Zatražila sam i pomoć od psihologa poslije jedne svađe. Ozbiljno sam razmišljala i o razvodu. Od zajedničkih prijatelja sam saznala da je u jednom razgovoru rekao da se je od mene ohladio jer se ja ne ponašam dobro prema njegovoj majci. Moj je odnos sa svekrvom na distanci, izbjegavam je koliko mogu jer mi je vrlo naporna ali održavam nekakvu komunikaciju. Moj muž već mjesec dana spava u drugoj sobi znao je to i ranije uraditi poslije neke svađe. Žao mi je djece i samo zbog njih još uvijek živim pod istim krovom iako sam nesretna. Renči, 38 godina PITANJE: Imala sam vezu dugu 3 godine. Decka jako volim, a imam osjećaj da i on osjeća nešto prema meni. Uporno govori kako je bolje da smo dobri prijatelji, kako me ne želi povrijediti. Kada se vidimo na cugi ili pogledamo neki film, mazi me, poljubi u obraz, dirne me ali ne želi ništa više. Što da radim, volim ga, ima li šanse? Svaki dan me naziva, priča mi kako je proveo dan, i uporno mi govori kako je tu ako ga trebam, ali da mi može pružiti samo prijateljstvo. Ako mu ne odgovorim na poziv, uporan je. Daj pomozite, kako dalje, što da radim, jer ja mu prijatelj ne mogu biti. Ima li smisla da se borim za njegovu ljubav? Mladen, 24 godine PITANJE: Joj ne znam gdje da počnem... Ovu stranicu sam našao sasvim slučajno, i nadam se da ću barem ovdje pronaći neki savjet, jer više ne mogu. Stvar je u tome da nisam nikada bio u vezi, imao curu, niti seks a nedavno sam napunio 24 godine. Inače sam usamljenik, ali volim se družiti. Osobe suprotnog spola me jednostavno odbijaju, iako sam pokušavao upoznati na sve načine i više gradova... No ovu godinu se stanje pogoršalo, i u zadnje vrijeme ne mogu spavati, samo o tome razmišljam, ne mogu disati po noći, srce me boli, plačem, ujutro sam prespavao posao i prijeti mi otkaz jer nisam došao ujutro, jer ne spavam noću jer razmišljam o tome da sam došao u neke godine, a nikakvog iskustva nemam i cure me non stop odbijaju. Osjećam da nisam dovoljno dobar da se natječem sa svojim vršnjacima, jer su svi 16-o godišnjaci iskusniji od mene, nemam nikakve ljubavne i seksualne prošlosti. Osjećam se prestar, teško mi je sad početi bilo što sad jer sam neiskusan, ne znam ništa, i krijem ovo. Ne mogu više podnijeti odbijanja i mrzim sebe, nerješiv mi je ovaj problem, pokušavam mislit pozitivno, ali ne vidim izlaza, evo na internetu sam tražeći rješenje slučajno našao na ovu stranicu prvu, molim vas pomozite mi, trebala bi mi neka riječ jer me sram o ovome govoriti bilo kome, nažalost dosta često mislim i o samoubojstvu, mislim da ionako ne bi nikome nedostajao, jer me cure ne žele, nisam sposoban, niti ništa, ne vrijedim kao ostali ljudi, jer me nikad nisu poželile,nikad nisam doživio da se neka cura zainteresirala, jer ne valjam, kao pokvarena roba. Molim vas samo mi treba netko da mi nešto kaže jar sam pri kraju snaga, evo sad mi je još gore kad se približavanju topli dani. Vesna, 30 godina PITANJE: Dobar dan, u vezi smo dvije godine. Ta veza je bila ispunjena ljubavlju i razumijevanjem cijelo vrijeme. Ja sam po prvi put bila presretna i ispunjena u zivotu. Sa odusevljenjem smo se odlucili ozeniti prije 9 mjeseci. Prije par mjeseci smo poceli zivjeti skupa. Do sada smo pripremali sve za vjencanje i istovremeno uredjivali stan. To je dovelo do velikog stresa i svadja, nervoze izmedju nas. I onda je nakon jedne svadje odjednom moj partner napravio rez i vratio se svojoj kuci navodeci da imamo puno problema u nasoj vezi i bojeci se da ce tako biti u eventualnom braku. Ja smatram da su to sve sitnice koje se dogadaju pred svim ovim obavezama svakom paru i da se sve moze rijesiti. Problemi su minorni navikavanje jedno na drugo. Sokantno je kako se to dogodilo mjesec dana prije sklapanja braka i vec dva tjedna komuniciramo otvoreno i dugo, uocavamo gdje je svatko od nas pogrijesio i predlazemo rjesenja kao i uvijek do sada. Sto se tice mene mislim da smo sve otvorenom komunikacijom rijesili i da se nista posebno u nasoj vezi nije dogodilo osim napornih i stresnih situacija u kojima smo se nasli radi velikih istovremenih obaveza. Jos jedna zanimljivost je da ovih dana si govorimo rijeci poput volim te i ljubimo jedan dan i kad mislim da je sve rijeseno onda se on vrati na pocetak i sve ponovno. Malena, 25 godina PITANJE: Jako mi se svidjela vaša stranica pa eto zanima me vaše mišljenje i o mojoj situaciji... Imam 25 pet godina i već sam 4 godine u vezi sa starijim oženjenim muškarcem. Obzirom da je teško trećem licu prenjeti toliko emocija, situacija i događanja tokom ovih godina moje veze nastojat ću vam to ipak opisati što je kraće moguće... Na prvi mah obzirom da je on stariji te imućan muškarac, reklo bi se da sam sponzoruša, no mlada sam žena koja ima izvrstan, dobro plaćen posao u cijenjenoj firmi te sam kroz život prolazila sama i stekla sve što sada imam bez ičije financijske pomoći, a ponajmanje njegove čiji sam bilo koji oblik odbijala... Imala sam 17 godina kad sam upoznala vrlo šarmantnog muškarca koji je od mene bio stariji 19 godina, taj tren kad sam ga ugledala znala sam da se nismo slučajno sreli... Od slučajnog upoznavanja pa do našeg prvog zajedničkog trenutka prošlo je 4 godine, tu prvu godinu mi bismo se često sretali, što u društvu što slučajno na ulici i svaki puta je tu bile ogromne neobjašnjive napetosti pozitivne. Nakon toga ja sam odselila u inozemstvo zbog poslovnih razloga te sam vrlo rijetko dolazila natrag. Nisam bila opterećena njime jer sam i kao još tada veoma mlada imala neke druge ciljeve i dovoljna je bila udaljenos da ne mislim na njega i da mi život krene drugim putem... Nakon dvije skoro 3 godine života, propale veze, vratila sam se natrag bez razmišljanja hoćemo li se ja i moj ne suđeni muškarac sresti... REAGIRANJE: Malena nam je poslala još jednu poruku: Samo vam želim zahvaliti na odgovoru, pročitali smo vaš odgovor, obzirom da on nije znao da vam pišem ipak želimo vam zahvaliti na podršci i na pokudi, te što pružate pomoć ljudima koji imaju problema u svojoj ljubavi, braku ili općenito nekim sitnim životnim djelima koja kuju našu sreću ili na žalost nesreću... Antonela, 29 godina PITANJE: Evo da se odmah bacim na problem - u braku smo 5 godina i imamo dvoje djece. Za svog supruga bih mogla reći da mi je prije svega prvenstveno prijatelj, pa onda sve ostalo. Mene muči to što se nakon rođenja prvog djeteta naš odnos jako promijenio. Komunikacija je skoro pa nestala, a to je greška s njegove strane. Seks je rijedak, ni blizu onom što smo imali prije rođenja djeteta - to je do mene jer smo se nekako udaljili. Često se svađamo, tj. To me jako smeta, recimo u ovih 5 godina braka on se sjetio sam svega jednom da svi skupa kao obitelj negdje idemo, bilo u park, u šetnju, itd. To me jako smeta jer za sve bilo za nabavu namirnica, bilo za popravke po kući, bilo za druženje s djecom treba tjerati, a od toga sam već jako umorna, vjerujte teži je od mog četverogodišnjeg sina. JA njega uvijek razumijem, potrebu da se odmori i priznajem njegov trud, ali on se nikad ne bi sjetio reć da odvojim vremena samo za sebe, što sam mu sve to i rekla a on me pita pa zar ja tebi šta branim. Nadam se da sam vam uspjela opisati moj problem koji će možda vama izgledat smiješno, ali ja ludim zbog te lijenosti i toga da ja držim sve na svojim leđima i uvijek donosim odluke jer i to prepušta meni i odluku oko najmanje sitnice. Martina, 34 godine PITANJE: Poštovani, u braku sam 9 godina i imam troje prekrasne djece. Suprug je ambiciozan, pred doktoratom je i ima dbar posao. I ja radim tako da nam je financijska sigurnost u ovim vremenima prilično dobra. Prije dvije godine smo kupili veliki stan, svatko vozi svoj auto, djeca su odlična u školi i bave se dodatnim aktivnostima. Već nekoliko godina doživljavam i trpim verbalno zlostavljanje, ponižavanja, pogrdne riječi, psovanja, od mog supruga... Uvijek je bilo svega u kuhinji, svaki dan friški ručak, večera, pospremljen stan i svu brigu u kući sma preuzela na sebe, dapače, uživala sam u tome. Jedini problem i jedina stvar oko koje smo se suprug i ja svađali, bio je novac. Nije imao sluha za potrebe djece,a niti za moje, barem što se tiče onog osnovnog, odjeća, obuća.... Odnosno, moja plaća je tri puta manja od njgove i na žalost nemamo zajednički budget. Da ne detaljiziram previše i ne pišem povijest mog braka, jer bih mogla do sutra, molim samo za savjet kome se obratiti za pomoć jer sam došla do ruba i ne mogu više trpiti ponižavanja. Mislim da razvod nije jedino rješenje, jer djeca su zaslužila živjeti sa oba roditelja. Molim da me uputite na neku stručnu osobu koja bi mi mogla pomoći. Hvala i s štovanjem, Martina. Maja, 26 godina PITANJE: Udala sam se za dečka koji je stariji od mene 5 godina. Hodali smo četiri godine. Život mi se promijenio u kratkom vremenu: trudnoća dupla , brak, selidba... Nisam prije braka živjela zajedno sa suprugom i tek sada vidim kako je život težak. Smeta mi što je on jako djetinjast i ne mogu računati na njega. Ne znam da li ga volim!? Par puta sam ga ulovila u lažima, i prije braka i poslije. Ja sam osoba koja stalno nešto radi po kući, volim da je sve uredno, da su mi računi plaćeni na vrijeme... Nikada u životu nisam toliko plakala. Teško mi je sada sve detalje pisati, jer toga ima na bacanje. On kao da nema osjećaja, niti savjesti. Imam jako veliku pomoć od mojih roditelja,sestre... Dok njegova strana lijena je i malo su čudni. A ja nisam jedina koja tako misli, već sam čula svašta. Vole sve znati, zabadaju nos u tuđe poslove,tračaju... On više računa na moje, nego ja. A moji su tako dobri da mi je krivo, i nikad im se neću moći odužiti, dok su njegovi ladovina˝. Moj muž voli jako praviti razliku između muških i ženskih, da ja kao žena moram kuhati što i radim , spremati što i radim , čuvati djecu... Ima posao, kada dođe, dok on kada jede, mora malo odmoriti, onda malo u kupaonu, pa na trening, onda opet gladan, onda opet u kupatilo. Ide na nogomet i u teretanu, s time se bavi i neće zbog mene to ostaviti. Rekla sam mu da bolje bude sa djecom! Navečer gleda filmove ili nogomet. Rijetko idemo zajedno leći, što meni puno znači. Govori da me voli, i da sam ljubomorna na sve nije točno. Ja hoću da budemo obitelj koja je zajedno na Uskrs, a on ode na nogomet. Ima nekih poslova u kući koje traba napraviti, muških poslova , kada mu svaki dan kažem, prođe mjesec, godina i opet ništa... Ne znam kako da izdržim, kao da govorim zidovima?! Voli puno pametovati, a sam ništa ne zna napraviti, voli se hvaliti, a drugi mu se smiju... Oprostite, ne znam kako da što kraće izrazim svoje probleme! Nisam nikada na ovaj način govorila o tome... Nadam se da ste barem nešto shvatili!? Nevena, 26 godina PITANJE: Poštovani... Osobu koja mi se svidja poznajem površno 7- 8 god. Zvanično smo se upoznali u dvanaestom mjesecu 2007. Bio je to slučajan susret u jednom caffe- u... Isti pogled na život, ista razmišljanja oboje smo uočili... Te večeri ostala sam do kasno... Poljubili smo se i to je sve! Više se nismo sreli jer on živi i radi u drugom gradu. Između ostalog, poželila sam mu da u 2008. Tad mi je priznao da u moj grad dolazi rijetko i da ima djevojku duže od 6 godina. Ja još uvijek čekam nekog ko će me fizički i duhovno privući i pomislih da sam to pronašla u onoj čarobnoj večeri. Al' dobro, Gospod zna razloge... Moja je greška što ti nisam odmah rekao ali ti si velika djevojka i razumijećeš me. Na tu poruku mu nisam ništa odgovorila. Prošlo je tri mjeseca, još razmišljam o njemu... Šta mislite o tome da mu se javim? Imate li neki savjet šta bih mu mogla reći? On ima 28 godina. Vjerujem u vas i vaše savjete i mnogo vas pozdravljam! REAGIRANJE: Nakon što je pročitala odgovor, Nevena nam se javila sa zanimljivim komentarom: Dragi prijatelji... Hvala vam na savjetu, dosta je logično i objektivno ono što ste mi rekli na moje pitanje pod brojem 96... Naravno da će nju prije odabrati sa njom je ipak 6 godina jer mene dovoljno i ne poznaje... Razumijem njegovu odluku al' ne razumijem zašto se ne bi mogli bolje upoznati... Očigledno da je bilo simpatije i sa njegove strane to mi je i sam rekao. Rekao mi je da se možemo bolje upoznati pa da poslije zavisi od nas kako će se situacija odvijati... Očigledno, ne žuri mu se... Svakako, neću više ništa preduzimati. Nisam baš zaljubljive prirode, ne trudim se često oko muškaraca. Ali dotična osoba me je baš zaintrigirala, posebno su me dojmili slučajni susreti tokom proteklih godina... Tad smo još trebali da se upoznamo ali to je spriječio moj odlazak na studije. I stalno ta mimoilaženja... Kad sam ja u jednom gradu, on je u drugom i obrnuto. I sve je to uticalo da moja želja tako poraste. I nikad me niko nije tako dojmio kao on kad smo se KONAČNO I ZVANIČNO upoznali. Tokom studija imala sam nekoliko vezica ali ništa značajno... Toliko me te vezice nisu dojmile da sam sa 26 godina još uvijek nevina! Pa možete to zamisliti... Dopadljiva sam ljudima, socijalizovana ali još uvijek se niko nije našao ko bi me učinio ŽENOM. Možda sam malo bezobzirna ali ne predstavlja mi ništa to što on ima curu... Pa nije oženjen, nema djecu. Mislim da se nepravedno uvijek žena optuži kad doprinese raspadu neke veze... Pa svako se bori za sebe, svako sebi traži srodnu dušu... Mislim da je opravdano ako su po sredi iskrena osjećanja. Imala bih obzira prema toj djevojci kad bi je poznavala. Da je , recimo, ona moja prijateljica. Nikad nisam prouzrokovala nečiji raskid, nije mi to neko moje standardno stanje. Ali kad bi mi se pružila prilika sad, ne bih ni malo razmišljala... Ne brinite, neću insistirati ali ćemo se ponovo sresti. Nismo ni ranije ugovarali susrete al' smo se sretali... Pozdrav za vas, pravi ste altruisti što je danas jako rijetko... Talia, 30 godina PITANJE: Dragi moji, prvo da vas pohvalim. Odlična je onoliko koliko je moj moj bracni zivot loš. Više ni sama ne znam što mu smeta u mene. Govori mi da sam nula, da ništa ne vrijedim, da je život sa mnom dosadan. Mislim i prije smo se svađali, ali ne ovako. Govori mi da me vise ne volim, da odem iz njegova zivota jer me više ne želi gledat, da ne želi živjeti sa mnom. Ja više ne znam šta da radim, da samo odem ili da pokušavam spasiti brak. Iako ne znam ima li se tu išta više spasiti. Ne znam kako me prije pola godine mogao tako ludo voljeti, a sada želi da nestanem. Takvo razmišljanje čini mi se nezrelo, glupo, impulzivno. Muž je jako,jako teška osoba, njegova riječ uvijek mora biti zadnja. Ako mu ja našto prigovaram, ako započinjem svađu ili mu se suprostavljam odmah histerizira, prijeti da će me prebit, već me je nekoliko puta dao i čušku. Moram ga smirivat, povlađivat mu... Sad kad čitam ovo što sam napisala shvaćam da je naš brak gotov, ali nekako se nadam da se on može promjeniti, da može postat opet blaga i ugodna osoba kakva je bio u početku prema meni: drag, blag, pun ljubavi i razumjevanja. Iako mi se čini da je već odavno ova veza završila, ja ga još volim i učinila bi sve da spasim ovaj brak... Ne znam jel bračni savjetnici mogu učiniti čudo, jer je čudo ono što nama treba. Hvala što ste me saslušali. Zrinka, 33 godine PITANJE: Poštovanje! U vezi sam godinu i pol, zaručena. Do nedavno sam bila uvjerena da nam je veza idealna, zaručnik je prema meni brižan, dobar, velikodušan, marljiv je, stalno smo skupa, sjeti se svakog bitnog datuma, stalno mi govori da me voli, da više ne nabrajam. Upoznali smo se na Iskrici. Nakon nekoliko mjeseci veze pokazala sam ljubomoru i odmah je obrisao profil na Iskrici, više nikada je nije spomenuo. Sve do prije nekoliko dana, kada sam slučajno na njegovom računalu vidjela da je opet bio na Iskrici. Skoro mi se svijet srušio. Pitala sam ga za to, i rekao je da je bio, ali da je odmah otišao. I da ne razumije moje uzrujavanje, da me nije i ne misli prevariti, da ako ga nisam upoznala u tih godinu i nešto, da nikad ni neću, i još skoro ja na kraju ispadnem kriva! Da ne bude nesporazuma, pristup kompjuteru mi je sam dao, jer se puno više od njega kužim i uvijek me moli da mu nešto pomognem, a dokaze sam našla u smeću kad sam ga išla prazniti, a jednako tako slobodno i on boravi za mojim računalom. Ono što ne razumijem, i što on ne zna objasniti, je POTREBA otići ponovo tamo, zašto ako nam je veza izvrsna, i po njegovom i po mojem mišljenju? Teško mi je prijeći preko toga. Da li je doista bilo bezazleno ili početak prevare? Ne znam, i imam osjećaj da ludim. I da ga počinjem sve manje voljeti. Irena, 25 godina PITANJE: Poštovani, imam jedno pitanje za vas, iako nije od životne važnosti, ipak bih voljela znati što i kako učiniti. Prije nekoliko mjeseci upoznala sam muškarca koji je dvostruko stariji od mene. Dogodilo se to putem interneta pa smo ispočetka komunicirali tim putem, i mnogo razgovarali telefonom. Zaista smo se upoznali u dušu i vidjeli da smo, kako je on rekao, stvoreni jedno za drugo. Ubrzo smo se počeli viđati i odnos nam se, od onog temeljenog na emocijama i upoznavanju, pretvorio u susrete temeljene samo na seksu. On kaže da je to zato što imamo malo vremena da se viđamo ja imam malo dijete pa nemam previše slobodnog vremena, a on puno radi pa želi to vrijeme što kvalitetnije iskoristiti. No, usprkos tome, on zna koliko mi znači ali jednostavno ne želi na nikoji način odati što osjeća ili što želi. Primijetila sam po nekim znakovima da vjerojatno viđa i druge žene što me pomalo smeta. Ne znam kako se sada postaviti. Ja ne želim neku avanturu, i nismo od početka tako zamišljali svoju vezu ali odjednom nam se pretvorila upravo u to. Molila bih vas za savjet kako da saznam od njega što zapravo želi sa mnom i ima li smisla nastavljati taj odnos. Zahvaljujem vam na odgovoru! Adela, 35 godina PITANJE: Poštovani, U braku sam 7 godina i imam 2 djece. Prije stupanja u brak muž i ja smo bili zajedno nekoliko godina koje smo proveli u ljubavi i slaganju. Nakon vjenčanja se je naš odnos počeo hladiti, ponajviše zbog muževe a i moje preokupiranosti poslom, a kasnije i djecom. S vremenom smo se vrlo udaljili, seksualni odnosi su se vrlo prorijedili, a oboje smo počeli osjećati nezadovoljstvo koje bi sve često izbijalo na površinu, pa su uslijedile i česte svađe. Prije dvije godine sam iznanada upoznala čovjeka u kojeg sam se jako zaljubila. Čini mi se da se i ja njemu sviđam ali nikada nisam imala hrabrosti ništa učiniti po tom pitanju. On, muž i ja smo poznanici i povremeno se susrećemo u većem društvu. Prilično sam sigurna da ne volim muža, ali mi je pomisao na razvod, a pogotovo na prevaru užasna. Već sam dvije godine gotovo opsjednuta ovim drugim muškrcem. Sanjarim o tom drugom čovjeku, mislim na njega kad, iako vrlo rijetko, vodim ljubav s mužem, htjela bih biti s njim, ali nemogu ostaviti muža radi djece. Možda je tim gore što znam da je on slobodan. Velika mi je želja da ponovo zavolim muža, ali nikako se ne mogu odljubiti od ovog drugog muškarca. Dino, 25 godina PITANJE: Poštovani, imam jedan veliki problem, barem za mene je veliki. U vezi sam sa curom skoro 5 godina. Kad sam s njom poceo hodat bio sam jako mlad i neiskusan. Prve 3 godine bilo je divno, no u posljednje 2 godine postao sam jako frustriran glede seksa. U tom razdoblju je počela puno raditi i sve je manje imala vremena za nas pa tako i za seks, a meni seks u životu jako puno znači. Znam sigurno više nego njoj. Sav seks se sveo na jednom mjesečno što meni ni na koji način ne odgovara. I prije ga nije bilo u količini koja bi mene u potpunosti zadovoljila ali je bilo podnošljivo i više nego podnošljivo. Kako je vrijeme prolazilo počeo sam sve češće gledati druge žene. Imao sam puno prilika za prevaru ali zbog grižnje savijesti to nikada nisam napravio do zadnje kušnje. Upoznao sam jednu ženu, koju je mučio isti problem, s kojom sam na kraju spavao i to više puta. Seks sa drugom ženom je bilo nešto super, nešto što nikad nisam doživio prije u životu, a niti sa sadašnjom curom. Nemam nikakve osjećaje za tom drugom ženom, zapravo ne mogu voditi nikakav suvisli razgovor s njom. Nakon seksa sam jedva čekao da odem. Prije 6 mjeseci sam prekinuo tu avanturu ali nikako ne mogu zaboraviti i izbaciti iz glave taj predivan seks sa tom drugom ženom. Jednostavno ne znam što da radim, znam da tako ne mogu dalje. Cura mi je stvarno dobra osoba, osjećajna i jako inteligentna što mi je jako važno. Ne zaslužuje ovakvo gnjusno ponašanje s moje strane. Puno smo pričali o problemu koji me muči, ali jednostavno vidim da nema pomaka. Naravno ne želim nikoga prisiljavat na seks pa tako i nju, ali imam osjećaj da ću se opet upustit u prijašnju avanturu samo zbog tog prokletog zadovoljstva. Ne želim izgubiti curu jer se vidim s njom u budućnosti, ali osjećam i duboko u sebi želim povratak u staru avanturu i to će se vjerovatno ubrzo dogoditi. Jednostavno ne mogu kontrolirati hormone, no naravno to nije nikakva izlika za moje ponašanje. Znam da mi nitko ne može pomoći dok ja sa sobom ne raščistim neke stvari ali bi vas eto zamolio za komentar. Enisa, 26 godina PITANJE: Postovani, slucajno sam naletjela na vasu stranicu... Moj problem je sljedeci. Prije godinu dana, zaposlila sam se u jednom casopisu. Sef mi je bilo mlad i nekako atraktivan. Obzirom da je ozenjen, odnos je bio iskljucivo profesinalan. Iako je samo koju godinu stariji, iz postovanja sam ga persirala, za razliku od kolega. Nakon nekog vremena, stvorila se manja privlacnost koju sam negirala. Provodili smo dosta vremena skupa, borili se mjesto na trzistu, jer je novina bila nova. Bila sam posvecena poslu. Jednom sam osjetila njegov pogled na sebi... Poceo je traziti nacine da sto vise bude sa mnom, postajo mi je nekako vise i vise naklonjen. Obzirom da sam se trudila na poslu, bilo mi je ok. Iskreno, godilo mi je, sto netko cijeni moj napor a godilo je i egu. Znao se naginjati iznad mene... Nismo pricali o tome, otvoreno u pocetku. Zatim je poceo, indirektno predlagati seminare, a ja sam uvijek bila rezervirana i nezainteresirana iako nisam tako osjecala ali znam da nemam zeludac za takve vrste odnosa. Kada sam dala otkaz, zamalo se nije rasplakao, emocije su bile opipljive, i priznao mi da ima zelju da spava sa mnom. Pogledom smo znali komunicirati savrseno ali sam mu bukvalno rekla, nista od toga. Ostali smo u kontaktu, toboze opet poslovno. Stalno me zvao da se vidimo, da nesto pricamo. Instalirao je MSN, da budemo u kontaktu. I vidjeli smo se par puta. Ja sam pokusavala prekinuti kontakt govoreci iskreno da to ne mogu podnijeti i da me samo pusti, da ne otezava. Vec sam se bila zaljubila. Poljubili smo se 2 puta, prosle godine a cesto se grlili - to je sve sto se tice fizike. Znam da ga mnogo privlacim. Mislila sam da me mozda pogresno procjenio, da je mislio da sam laka, ali se ponasao uvijek tako divno, s postovanjem i biranim rijecima. Ja vec 7 mjeseci radim drugi posao, i blizu smo. Pratio me na svima njima, ispijali smo kave ali ne pricamo o nama. Ja znam da nikada necu moci spavati s njim ali ne znam kako da ubijem silnu zelju. Prekidala sam kontakte bezbroj puta, i bila odvratna znala sam mu zalupiti vrata, kad dodje da me iznenadi tj - kako kaze vidi. Danas je godina dana otkad smo se upoznali, ja svaki dan mislim na njega, emocije su satkane od leptirske njeznosti do divlje strasti. Ono sto me najvise buni je to sto i on 99% zna, da nikada nista nece biti od nas ali nazove onako, dodje da me vidi onako na par minuta. Mozete li mi objasniti sto hoce od mene, ljubav nije, prijateljstvo nije, nije ni inat??? Ja njega nikad nisam nazvala prva niti bila incijator bilo cega. Molim vas za pomoc! REAGIRANJE: Enisa nam se javila i napisala ovo: Jako ste me obradovali odgovorom. Moram priznati da ste u pravu. Najbolje je popricati, tj okoncati a ostale stvari koje su vecinom u mojoj glavi rijesiti nasamo i vremenom. Veliki pozdrav iz Sarajeva! Sanja, 26 godina PITANJE: U vanbracnoj sam zajednici s covjekom koji ima 28 godina. Zajedno smo 8 godina,od toga zivimo pod istim krovom skoro 7 godina. Prolazili smo kroz razlicite faze i probleme vece i manje. Imamo krasnu curicu od dvije godine i 9 mj. Kada sam ostala trudna tesko je to prihvatio, cak smo zivjeli odvojeno devet mjeseci od djetetovog šestog mjeseca do 15mj. Razlog za rastanak je bio njegovo nezadovoljstvo i nedostatak zdrave komunikacije. Katkad je znao agresivno da se ponasa prema meni pod agresivno ne podrazumijevam fizicko premlacivanje, vise otresitost, grubost u komunikaciji ili odgurivanje. U nasem odnosu sam ja ta koja popusta i kada ne treba. Kako niko nije savrsen, znala bih i ja da planem i vrijedjam. Takve situacije me uvijek kostaju vrijedjanja, omalovazavanja, totalnog obezvrjedjivanja moje licnosti. Nazalost nikada nismo uspostavili, niti dan danas, normalnu zrelu konverzaciju kada bi doslo do problema. Dakle, ne razgovara o problemu, vec skrene temu na moje nedostatke, ili jos gore drzi okrenutu glavu i ne reaguje. Inace, on je veoma privrzen majci. Cijeli zivot je sticen i od najmanjeg problema pa i danas. Nikada nije kritikovan niti je morao da preuzme bilo kakvu odgovornost za svoje postupke. Inace je zanimljiv, drustven, pozitivan, vjeran i sto je veoma vazno volim ga svim srcem. Vidim da me voli i treba, ali kada dodje do problema gubi tlo pod nogama i gleda na svijet i zivot kroz zavjesu. Kako nije naucio da daje, vec samo da uzima, sve je savrseno dok mu povladjujem. Ono sto Vas zelim pitati je kako je moguce nauciti odraslu osobu, ovu koju sam vam opisala: da razgovara o problemu i da se suoci sa teskocama zivota i naravno cinjenicom da nista ne tece pravolinijski!? Kako nauciti sebe da prilikom cijelog tog procesa manje sagorjevam i imam vise samopouzdanja? Gordana PITANJE: Poštovani, javila sam Vam se par puta u vezi mojih problema s partnerom. Kad je nasa veza dosla na samo dno i kad je partner vidio da je to kraj, tek je onda poceo prihvacati probleme. Ja sam se u tih godinu dana koliko sam mu govorila o problemima koje on nije uvidjao, potpuno odvojila od njega, ne zelim njegove zagrljaje, dodire poljupce a spolni odnosi s njim mi ni ne padaju na pamet. On se sada zeli promijeniti, veli da nikad vise nece biti ljubomoran, da me nece ponizavati i da ce me postovati. Ali bojim se svega, bojim se da to on sada samo tako ne veli pa pošto je vjencanje za par mjeseci bojim se da se ne bi opet ponasao kao i svih ovih godina. Kako da se sad ja vratim njemu, da ga mogu zagrliti, poljubiti, da imam bar zelju spavati s njim, sve mi je to sada toliko tesko tolko me njegovi dodiri nerviraju kako da ih prihvatim i kako da mu sve to uzvratim. Moze li jedna veza koja 7 godina nije imala neke cvrste temelje sto se tice komunikacije, iskrenosti, postovanja, međusobnog nadopunjavanja, emocionalne otvorenosti i koja je u zadnjih godinu dana dosla na samo dno opet profunkcionirati, ali ne na onaj nacin na koji je funkcionirala prije ove krize nego moze li ta veza biti puno bolja? Moze li imati ono sto nikad nije postojalo u toj vezi? Antonija, 23 godine PITANJE: Poštovani, Pisala sam vam već o svojem problemu i odgovorili ste mi i jako sam vam zahvalna što uvijek odgovorite! Sada bih se htjela nadovezati na priču od zadnji puta, a priča je o mom dečku koji pije vikendom. Ova subota, koja je iza nas mi je bila pakao! Točnije u petak otišao je moj dečko popodne u grad i vratio se kasno navečer, mrtav pijan. Nisam htjela ništa govoriti taj čas kad je došao jer je bio pijan, a i ne bi bilo nikakvog učinka. Digla sam se i u kuhinji sam prosjedila dva sata s njegovom mamom. Obadvije smo bile vrlo rastresene, ljute, razočarane i šta sve ne?!! Razgovarale smo, ali mi ne možemo naći nikakvo rješenje, vezano za mog dečka, njezinog sina. Isključile smo svu medicinsku pomoć jer on ne bi pristao na takvu vrstu pomoći, a u ostalom on ionako ne vidi nikakvih problema oko toga što izađe s dečkima vikendom i napije se. Da skratim cijelu priču... U subotu ujutro, nisam više bila ni ljuta, ali pukla bih da mu nisam nešto rekla. Pitao me da zašto s njim u kući nitko ne razgovara? Objasnila sam mu da je OPET došao četveronoške doma i do kada će to tako biti?! To ponašanje se više ne može tolerirati i s tim ponašanjem uništava sve oko sebe. Poludio je i počela je ta svađa, koja je neizbježna kad se radi o toj temi. Vikao je na mene i rekao je da ga svi pustimo na miru,da on ide ciljano van da se napije i da zašto ga uvijek napadam s tim. Moje objašnjavanje, nije urodilo plodom, nego je samo pogoršalo situaciju, pa sam zaradila šamar. Nisam mu ostala dužna, pa sam i ja njega u onom bijesu ispljuskala, ali začudo dozvolio mi je i nije se uopće branio. Nakon toga su usljedile pogrdne riječi. Rekao mi je da me ne cijeni, da me ne voli, da sam potrošna roba ko i sve žene i da želi biti sam i neka odem, to jest neka se iselim... Marko, 43 godine PITANJE: U braku smo 14 god. Ja sam privatni poduzetnik a supruga je recimo moj pomoćnik u firmi. Svoju suprugu obozavam, ali sam svjestan svojih grešaka, koje su dovele do ove situacije. Njoj je 36 godina. Djeca su nam stara 13 i 15 godina. Društven sam čovjek, volim izlaziti, financijska situacija je bila super sve ove godine. Kako sam sebi davao za pravo lagodnog života, davao sam i njoj. Moram priznati da sam prejetjerao u izlascima i čestim pijanstvima. Supruga me je upozoravala i govorila da me sve manje voli, ali nisam shvaćao ozbiljno. Znate kako to ide, dan-dva ljuta, onda dobar seks 2-3 dana, i idemo dalje. Za emotivca kakav sam ja to je bio teški šok. U međuvremenu biznis je krenuo nizbrdo, te sam zatražio pomoć psihijatra. Komuniciramo normalno i razgovaramo o ovom problemu, ali ja sam izložen teškoj duševnoj patnji s jedne strane, te stresu na poslu s druge strane. Spavamo zajedno ali ne uvijek, seksa nema zadnjih mjesec dana, kaže da je pokušala ali da jednostavno ne može, što ja razumijem. Ne zna dali se želi rastaviti, kaže da su joj bitna samo dijeca. Da naravno, ja sam prestao piti istog trena kad je nastupila kriza i pokušavam je uvjeriti da ću biti drugi čovjek, u što ona čini mi se ne vjeruje. Volim je i iskreno sam se pokajao ali ona je prilično hladna. U međuvremenu je njezina majka teško oboljela otkriven rak tako da se situacija zakomplicirala pravo. Pokušavam ostati smiren i racionalan, ali ponekad imam osjećaj da ću puknuti, strah me hvata. Ona zna staviti fasadu i praviti se da je dobro, ali meni to ide jako teško. Znam da treba puno vremena da se situacija normalizira, ali pitao bih Vas neki savjet, što učiniti i kako a da ne ispadne kao neko uvlačenje, ponosan sam čovjek i ne znam ići niz dlaku, ali nisam ni agresivan. Toni, 34 godine PITANJE: Evo da vam se ponovno obratim jer stvarno ne znam više šta da radim. Nakon nedavnog razgovora sa svojom djevojkom ostao sam malo zbunjen. Naime, zadnji put smo imali odnose prije par dana nakon mjesec dana apstinencije, što smatram da nije normalno. Kad sam to spomenuo u razgovoru, rekla mi je da smo mi muškarci svi isti i da mislimo samo na seks te da žene nemaju toliko potrebu za istim!? Ujedno je naglasila da je jedan od razloga zašto ne prespava kod mene taj da to automatski znači seks što nije istina. Pokušao sam joj objasniti da i mi muškarci trebamo malo pažnje, dodira mislim da je seks samo šlag na kraju u svakoj vezi , dok ona smatra da je to što smo svaki dan zajedno dovoljno odbaciti na posao, kava itd. Znam da me voli, ali osjećam se lagano zapostavljen u svemu tome. Ne razumijem čemu takva da je nazovem kontrola s njene strane. Po njoj ispada da je sve u redu, ne vidi u čemu je problem. Imam osjećaj da sve šta joj kažem nema nikakvog efekta. Molio bih vas za pomoć. Hvala puno na strpljenju! Filip, 35 godina PITANJE: U braku sam 12 god, imamo i djecu. Prije braka smo bili u vezi 7 godina. Jos tada je ona ostala trudna i abortirala. Nakon dva mjeseca otisla je na more sama kako bi se relaksirala s prijateljicom i tamo me je prevarila sto mi je odmah i priznala kad se vratila. Ali na sva moja pitanja pricala mi je da se ne sjeca sto je bilo te da je bila pijana. Tad sam joj oprostio.. E sad je problem sto mi se nakon toliko godina vratio film. Poceo sam se pitati zasto je to uradila, kako je to uradila i ono da mi nikad nista nije pricala o tome zbog toga sto se navodno ne sjeca probudilo u meni sumnju, ljubomoru, nervozu. Brak je postao pakao. Ne mogu tako zivjeti, ona se jos uvek ne sjeca ili kad god se sjeti nesto uvijek je to u razlicitim verzijama. Kako da to prebrodim i sto da radim? Pricali smo satima, danima ali nista, ne sjeca se... Bez prave istine mislim da cu je ostaviti i poludjeti. Pozdrav i cekam vas odgovor! Ana, 20 godina PITANJE: Imam decka 23 vec godinu i 4 mjeseca, i sad su tri mjeseca da zivimo skupa. Prvi mi je decko. Veza nam je u krizi, tocnije pred samim prekidom. Cesto se svadjamo jer sam ja nezadovoljna nasim drustvenim zivotom. Vrlo rijetko izlazimo a ako se to dogodi zavrsi svadjom. Htjela bi s njim izlaziti ali vidim da je njemu dosadno. Kada odemo na pice, cita novine i nemamo o cemu pricati i osjecam da mu je dosadno i da želi ici sto prije. Osjecam kao da nemamo zajednicke teme. Svaki put se samo iznerviramo. Sad smo se posvadjali i uzrok tome je upravo to, izlasci, kao i uvijek. Rekli smo si da necemo vise uopce izlaziti skupa. Sve nam je postalo monotono i nemamo volju za nista. U pocetku veze je isto tako bilo, nadala sem se da kad udjemo u dublju vezu da ce biti drugacije, ali nije. Zapitala sam se ako nam je sad tako kako ce nam biti poslije... Opet je to problem. On se trudi ali mu ne ide, vidim da mu je dosadno i to me boli. Osjecam se totalno nezadovoljno jer sam mislila da ce se nesto promijeniti a i sad se tome nadam i to me zivcira. Ne znam sto cu, jer znam da ne mogu na silu traziti da netko bude sretan i da se zabavlja ako to nije! Dzoni, 32 godine PITANJE: Sa suprugom sam 4 godine u vanbracnoj zajednici. Volimo se do besvijesti ali imamo probleme u posljednje vrijeme. Brak nam je suvremen i nikada jedno drugom nismo branili nista. Odjednom se dogodilo da su nasi odnosi zahladnjeli i da nismo spavali mjesecima. Svako vece ona leze kasnije kao da sredi kucu i tako tri mjeseca dok nisam vidio da se dopisuje preko chata po cijelu noc s jednim likom. Takve izljeve njeznosti nisam vidio nigdje. Kune mi se da se je samo trebala psihicki isprazniti. Nikad jedno drugo nismo sigurno prevarili. Zaludjena je s chatom a to me strasno nervira i tesko mi pada, ali necu joj nista reci jer hocu da sama to shvati i prestane. Sve to me je toliko pogodilo i odvelo u aut da se vec dvadesetak dana ne mogu vratiti u normalu. Od tada se super slazemo, ali se osjecam izdanim i ne znam kako da predjem preko toga. Unaprijed zahvalan na odgovoru! Ina, 36 godina PITANJE: Trebala bih se udati za tjedan dana, ali vjerojatno neću. Tražim odgovore,ne nalazim ih... Imam iza sebe jedan brak i dvoje djece, vjerovala sam da nikad više neću imati vjere da krenem sa nekim. Šest godina otkako sam rastavljena nekako neplanirano desila mi se ljubav, bilo mi je teško na početku sve to posložiti u životu no odlučila sam vjerovati da sve može biti dobro. Planirali smo vjenčanje, moja djeca su ga prihvatila, odlučila sam se i na dijete jer je on to želio i toliko smo dobro funkcionirali da sam smatrala da ne bi bilo fer od mene da mu uskratim njegovo dijete a da ostanem sa njim. Sada sam trudna 4mjeseca, od trudnoće sve je krenulo nizbrdo, njegovi ispadi ljubomore, pitanja koliko si dugo bila na ručku kod mame? Ako nisam znala koliko je bilo vremenski - lovi se za minute, provjerava kod svih mojih bližnjih, i na kraju kaže da mene svi štite i da lažem.. Bivši je ovisnik o heroinu, čist je 10godina, ili više nije? Što se je dogodilo, teško mi je prihvatiti da sam tolika budala i da sam uništila svoj život i život djeteta koje se treba tek roditi. Zašto ne mogu prihvatiti da je kraj? Bojim se kraja a isto tako bojim se da će se javiti i nekim pričama opet sve krenuti iz početka. Dva dana je ok, onda okrivljava, vrijeđa i ne javlja se dva dana pa opet ispočetka. Na njegovom mobitelu pronašla sam slike ženskog međunožja - njegova isprika bila je da je to frendica koja se zezala.. Zajedno smo se odlučili na dijete, sada se osjećam povrijeđenom, bojim se i za to dijete jer nemogu spriječiti suze i grčeve, ne mogu spavati, jesti. Ima li smisla zamoliti ga da odemo negdje sa nekom stučnom osobom na razgovor? Imam li za se što uopće više boriti? REAGIRANJE: Ina nam se opet javila, i evo što je napisala: Hvala Vam najljepša na odgovoru,pružili ste mi utjehu. Udala sam se i nekako smo kao prošli kroz sve to, sada pet dana od svadbe na njegov mail stigle su riječi zahvale što je proveo noć s njom. On je na putu, nazvao me i kaže da ne zna otkad ali da je sada siguran da me voli... Grozno mi je i samoj sebi priznati da ga volim no nisam više sigurna da će ljubav biti dovoljna da mu dozvolim da mi se ikada više približi. Ne razumijem, ne shvaćam, ne mogu mu oprostiti.. Puno Vam hvala i želim Vam svako dobro.
The Winds of War I - The Winds Rise (sa prevodom)
Negdje se očito pogriješilo. Ne, ali mi ne smeta kad drugi puše Konzumiraš li lake droge? Spontani susreti nasuprot direktnog zavođenja..................................................................... Dvorska luda biti - osramotit ćeš se. Nauči strani jezik, računare, veštine komunikacija, rad u timu… , Znanje koje stekneš ostaje večito U TEBI i tvoja glava je puna pameti. Autor: Katarina Prokic Svako kopiranje, umnožavanje i objavljivanje članaka sa ovog bloga bez dozvole, bez obzira na razloge za takvo delo zabranjeno je i predstavlja povredu autorskog prava i krivično delo, koje će biti gonjeno u skladu sa zakonom.
[Matorke mostar|Sto je sex|KAMEN U ŽUČI]
Oznake: net.hr
komentiraj (0) * ispiši * #
