bolesni_um

Hmm…pomislio sam…mogu ponovo imati dušu…i blagostanje do kraja svog života. I konačno završiti s ovom bitkom…
Vrag je za to vrijeme u zraku stvorio sliku prekrasnog tropskog otoka sa bijelim pijeskom i palmama.
…dobio bih natrag svoje osjećaje…
Sa otoka su mi se smješili uslužni domoroci sa koktelčićima u rukama.
…ponovo bih bio normalan, kao prije.
“Razmislio sam…”rekoh, “I došao sam do zaključka.”
“Daaa?”
“Znaš…ova moja duša…”birao sam riječi.
“Daaaaa?”rekao je vrag sa smješkom očekujući povoljan odgovor.
“Nisam je ni prije baš previše koristio.”
Sotonin smješak se naglo preokrenuo dok se oštrica Excalibura polagano dizala prema njemu. Nije ni stigao reagirati kad je vatrena kugla izletila iz mača te ga odbacila desetak metara unazad.
Lucifer se polagano dignuo na noge. Izgledao je ljutito.
“NISI SMIO UČINITI TO.”rekao je, dok mu je glas postajao sve dublji.
Tijelo mu se počelo mijenjati. Postajao je sve veći i veći. Gledao sam kako se pretvara u ogromnog demona preda mnom.

Njegov crni mač odjednom je planuo.
Kad se potpuno promjenio, bio je nekoliko puta veći od mene.
“TREBAO SI PRISTATI!”rekao je.
“Pa da sam znao da ćeš postati…ovo, razmislio bih!”
“DOSTA PRIČE! ZAVRŠIT ĆEMO OVO SADA!!”
Skočio je visoko u zrak, te padao na mene s vatrenim mačem. Obranio sam napad sa Excaliburom, ali je udarac bio tako snažan da me odbacio par metara unazad. Sotona je nastavio napadati s mačem i svaki udarac mi je nanosio više i više boli.
Ugledao sam kako mu se u lijevoj ruci stvara plamen, koji je tada bacio prema meni. Jedva sam izbjegao eksploziju bacivši se u stranu.
Lucifer je tada zastao s napadima.
“HA HA HA!”nasmijao se dubokim glasom. “ZAR SI STVARNO IKAD POMISLIO DA ME MOŽEŠ POBIJEDITI?!”
Dignuo je ruke visoko u zrak te je onda snažno udario njima o pod.
Tlo se počelo tresti. Vidio sam komade zemlje kako propadaju u još jedno jezero lave dvadesetak metara ispod. Ubrzo je počelo propadati i tlo koje se nalazilo ispod mene. Brzo sam se pomakao na drugo mjesto, no i ono se počelo tresti, i tako svako mjesto na koje bih stao. Samo tamo gdje se nalazio crveni tepih nije propadala zemlja.
Dotrčao sam do crvenog tepiha i stao na čvrsto tlo.
Uskoro je samo to ostalo. Sada smo je crveni tepih na kojem smo Sotona i ja stajali izgledao kao prirodni most koji je vodio od ulaza do trona.
Sotona je mahnuo rukom te su ogromna čelična vrata zatvorila luk kroz koji sam došao.
“NADAM SE DA SE NE LJUTIŠ ŠTO SAM MALO PROMJENIO IGRALIŠTE.”rekao je.
“Ne, ne, nipošto…dapače, baš sam htio predložiti da uvedemo ponor sa vrućom lavom.”
Zatim je ponovo nasrnuo na mene. Svakim udarcem mi je oduzimao više i više snage. Uz sve napade i vatrene kugle, još sam morao paziti da ne padem sa čvrstog tla.
“NIJE VALJDA DA TI PONESTAJE PROSTORA?”rekao je.
Nastavio je napadati sve jače i jače, te je naposlijetku jednim udarcem prevladao. Odbacio me u stranu. Uhvatio sam se za rub i uspio održati, ali nisam stigao uhvatiti Excalibura, koji je nestao u lavi.
Brzo sam se popeo i izmakuno Sotoninom udarcu koji me trebao dokrajčiti. Ali nisam stigao izbjeći drugi udarac nakon kojeg sam završio na podu.
“HA HA HA! BEZ SVOG MAČA SI NIŠTA!”
Posljedice cijelodnvnog ratovanja konačno su me sustigle. Ostao sam na podu iscrpljen.
Sotona je vratio u staro obličje i stajao iznad mene.
“Moram priznati, nije jednostavno doći do ovdje…”rekao je. “Ali zar si stvarno mislio da možeš pobijediti MENE! Princa Tame! Vladara Mrtvih! Mene, gospodara Zla već tisućama godina…”
Dok je Lucifer brbljao, moje misli su odlutale. Nisam mogao prihvatiti da sam izgubio.
Tada sam se sjetio riječi koje mi je Batman nedavno rekao Mi vjerujemo u tebe. Ja vjerujem u tebe.
“…mogu uništiti bilo koga u cijelom svemiru…”
Zatim sam se sjetio Yodinih riječi I zapamti, sila jaka u tebi je.
“…ni sam BOG me ne može uništiti…”
Pogledao sam u lavu ispod sebe. Zatvorio sam oči i koncentrirao se. Sotonin glas je ubrzo izblijedio jer je sva moja koncentracija bila usmjerena na Excalibur.
Mač se polagano počeo uzdizati iz lave.
“Hej, pa ti me uopće ne slušaš!”zamjetio je Sotona.
Excalibur je lebdio zrakom približavajući se prema nama. Ispružio sam ruku u susret.
“Što li?”upitao je Lucifer ogledavajući se.
Tada se Excalibur pojavio u mojoj ruci. Užarena drška mi je opekla šaku ali umjesto da ispustim mač, samo sam ga još jače primio.
Iznenađen, Lucifer se jedva obranio od Excalibura, koji mu je skoro izbio mač iz ruke.
Brzo sam skočio na noge te zamahnuo Excaliburom. Crni Sotonin mač je odletio u stranu.
Udarcem noge sam srušio Sotonu na pod i krenuo u napad.
“Sigurno se možemo nekako dogovoriti…”zaustio je.
Podignuo sam mač visoko i udario…
…tada na mjesto gdje sam udario se pojavila zasljepljujuća bijela svijetlost. Excalibur se zaustavio centimetar iznad Sotone.
Zatim je bijela svjetlost podigla Excalibur u zrak.
“Lijep mač,”začuo sam glas.
Excalibur se zatim nježno spustio na tlo. Bijela svjetlost počela se mijenjati i poprimati oblik. Dok nisam vidio Njega.
“Ti!?”iznenađeno sam rekao.
On se samo nasmješio.
“Zašto si ga spasio, mogao sam ga uništiti!!”vikao sam.
“Ne brini se, pobijedio si.”rekao je On.
Sotona se podignuo sa tla i primio me za ruku.
“Čestitam,”rekao je i rukovao se sa mnom. Ja sam samo zbunjeno stajao.
“Čestitam,”ponovio je Sotona te se rukovao s Njim.
“Bilo je dosta napeto,”rekao je Bog.
“Je, puno sam uživao,”odgovorio je Sotona.
“Pogotovo onaj dio s dušom, na trenutak sam pomislio da će prihvatiti ponudu…”dodao je Bog.
“Što se ovdje događa!?!”naposlijetku sam uzviknuo.
“Ah, da. Pa, mislim da zaslužuješ neke odgovore.”rekao je On. “Vidiš…nismo baš zadovoljni s ljudima.”
“Smatramo su malo skrenuli s pravog puta…,”dodao je Sotona
“….izgubili prave vrijednosti…,”rekao je Bog.
“…pa smo osmislili jedan mali test…”ubacio se Sotona.
“…da vidimo da li još uvijek zaslužujete postojati…”završio je Bog.
“Test?”upitao sam.
“Ovaj rat.”objasnio je Sotona.
“Cilj je bio da ako prođete test, ostavim vas na životu.”rekao je Bog.
“A ako padnete na testu, uništimo planet i napravimo novi sa šesteronožnim glodavcima kao dominantnom vrstom.”dodao je Lucifer
“Šesteronožni glodavci su baš slatki, zar ne?” pitao je Bog.
“Da…”potvrdio je Sotona i obojica se raznježiše.
“Znači vi ste cijelo ovo vrijeme bili na istoj strani?!”
“Pa naravno!”rekao je Sotona. “Mi smo najbolji prijatelji.”
“Ovo je previše…”rekao sam.
“Hajde, hajde…”tješio me Bog. “Spasio si Zemlju.”
“Više ništa ne razumijem.”rekao sam.
“Vidiš, odabrali smo tebe kao predstavnika ljudi.”objasnio je Sotona.
“Mene? Zašto mene?”
“Zapravo, odabrali smo jednog drugog tipa, ali on je poginuo u sedamnaestoj sekundi rata…”rekao je Bog.
“…malo nam je pokvario planove…”rekao je Sotona.
“…pa da onda sve ne propadne, uzeli smo tebe kao utješnu nagradu.”
“Divno.”rekoh.
“Cilj je bio da vidimo da li ćeš imati dovoljno volje i odlučnosti da pređeš sve prepreke na putu….”rekao je Bog.
“I odeš do kraja,”dodao je Sotona. “Do mene.”
“I tamo te čeka glavni test-da li ćeš izabrati zlo ili dobro.”završio je Bog.
“Da si izabrao zlo, uništili bismo svijet.”rekao je Sotona.
“Pošto si izabrao dobro, poštedjet ćemo vas.”
“Samo malo, da vidim da li sam sve shvatio…cijeli ovaj rat, ova patnja, bol, i svi poginuli…sve je to samo vaša igra da vidite da li ću izabrati dobro ili zlo?”pitao sam.
Sotona i Bog su se pogledali
“Da, da, dobro si to opisao,”rekli su.
“Vi niste normalni. Majke mi, vi niste normalni…”
“Istina, uvijek smo malo odstupali od ostalih…”
“Ne mogu vjerovati, zašto ste učinili sve to!?!”
“Morali smo vidjeti gdje stojite.”rekao je Sotona.
“Stvar je u izboru…”rekao je Bog, “Vidiš, SaX, od trenutka kad sam vas stvorio, dao sam vam izbor. Izbor da radite što god hoćete, kako god hoćete. Izbor da odaberete zlo ili dobro. Dobro ne može postojati bez zla.”
“A zlo ne može postojati bez dobra.”dodao je Sotona.
“Upravo tako.”nastavio je Bog. “Sotona je tu da vas pribavi za zlo nudeći moć, mržnju i lakši način.”
“A Bog je tu da vas osvoji sa prijateljstvom, ljubavi i takvim stvarima,”rekao je Sotona.
“Ali na kraju…izbor je samo vaš.”završio je Bog.
Nakon nekoliko trenutaka tišine sam rekao.
“Još uvijek mislim da ste ludi. Ali valjda ima smisla. Ali svi oni ljudi…nisu morali umrijeti.”
“Morali smo napraviti da bude realno.”rekao je Sotona.
“A što bi bilo da nisam preživio?”pitao sam.
“Skoro pa i nisi,”rekao je Bog. “Na Zvjezdi Smrti.”
“Znači kad si rekao da sam prešao na višu sferu postojanja…”
“…lagao sam. Ja sam te izvukao. Nisam mogao dopustiti da mi ponovo propadnu planovi. A poslije toga sam se pobrinuo da budeš živ i zdrav…”
“Kako to misliš?”pitao sam.
“Razmisli…”
“Batman i Yoda. Rekao si im.”
“Zapravo sam rekao samo Batmanu da pripazi na tebe. Yoda je sam shvatio. Jednostavno je premudar.”
“I što sad?”upitao sam nakon što sam nekoliko trenutaka upijao informacije.
“Ništa. Odi doma, na faks, radi što hoćeš, briga Me.”
“Hoću li barem dobiti svoju dušu?”
Bog i Vrag su se nasmijali.
“Dobra.”rekoše.
“Još uvijek si ovdje?”upitao me Sotona. “Gubi se iz moje kuće!”
"Bok, SaX, vidimo se" rekao je Bog te mahnuo rukom. Počelo mi se mutiti pred očima. Zatim mi se zavrtjelo u glavi te sam pao na pod.
Ali umjesto da padnem na tvrdo tlo, pa sam na mekanu travu.
Kad sam se podignuo, vidio sam da se nalazim u prekrasnoj šumi. Sunce se lagano dizalo na istoku, a ptice su cvrkutale. Excalibur je bio pokraj mene.
“Malo pomoći ovdje.”čuo sam glas.
Vidio sam Batmana kako je zapeo visoko u krošnji jednog drveta. Pomogao sam mu da se spusti dolje.
“Hvala.”rekao je. “Jesmo li pobijedili?”
“Čini se da jesmo.”rekoh.
Batman je vidio da nisam baš najbolje volje.
“Razumiješ zašto ti nisam mogao reći, zar ne?”
“Da…razumijem.”rekao sam. “Hajdemo doma već jednom. Jel se sjećaš gdje smo parkirali kola?”
“Ne baš.”odgovorio je.
Gledao sam malo oko sebe.
“Jel znaš gdje smo?”pitao sam.
“Izgleda mi kao neka šuma.”odgovorio je.
“Aha,”rekoh. “Onda znam gdje smo.”
Krenuli smo u nekom bezveznom smjeru. Iza nas se sunce dizalo i ptice cvrkutale. Činilo se da će biti prekrasan dan.
KRAJ