nedjelja, 23.04.2006.
49. The Devil
|
Nisam mogao procijeniti koliko sam dugo padao. Sumnjao sam na sekunde, ali mogle su to biti i minute i sati. Život mi se polako počeo vrtjeti pred očima, ali je film ubrzo prekinulo poznato zamaskirano lice. Već drugi put u par sati sam bio sretan što vidim Batmana.
“Jesi li siguran da je ovo put za deveti krug?”upitao je dok je padao pokraj mene. “Čini mi se da padamo u rupu bez dna.” “Batman! Otkud ti…da, padamo u rupu bez dna.”odgovorio sam. “Da aktiviram spravu?” “Pa mogao bi.” “Evo, onda ću učiniti to.” Skinuo je s remena malu napravu sa kukicom na vrhu te ispalio čelično uže prema gore. Kukica je, kao i uvijek, pronašla uporište za koje će se čvrsto primiti. Zatim je Batman aktivirao spravu i uže nas je počelo vući prema gore. Ubrzo smo se popeli do vrha te bili na drugoj strani. “Hvala, Batman, spasio si mi život.”rekoh “Neka, neka, mogu i ja jednom.”odgovorio je. Na drugoj strani bitka je još uvijek bila tijeku. “Valjda će se snaći bez nas,”rekao sam. “Hajde. Idemo završiti ovo.”rekao je Batman. Spustili smo se niz stube za deveti krug Pakla. Kad smo došli do podnožja stepeništa, stali smo na crveni tepih koji se pružao stotinama metara. Nalazili smo se u ogromnoj prostoriji. Strop je bio visoko iznad nas i kanda je činio kupolu. Ono što nas je začudilo jest da je prostorija bila bez ikakvih ukrasa i namještaja Crveni tepih je vodio kroz deset metara visok luk(ne oružje) u slijedeću prostoriju, ali tu prostoriju nismo mogli dobro vidjeti jer je ispred luka stajao jednako veliki troglavi pas.  “Dobar peso.”rekao je Batman. “Imaš li ideje kako ćemo proći pokraj njega, ovaj…njih?”pitao sam. “Pa, ja osobno ne namjeravam proći,”rekao je. Zbunio me njegov odgovor. “Ne namjeravaš proći? Kako to misliš?” “Ovdje se rastajemo.”odgovorio je. “Ti se moraš sam suočiti s Luciferom.” “Ne opet s tom spikom…Jesi li možda razgovarao s Yodom?” “SaX, ti jedini možeš poraziti Vraga.”rekao je Batman ozbiljno. “Sudbina čovječanstva ovisi o tebi.” “Samo bez pritiska…” “Mi vjerujemo u tebe. Ja vjerujem u tebe.” Scena je vrlo brzo poprimala oblik srcedrapajućeg klišeja. “Dobro, idem dok se ne raspekmezimo, no još uvijek mi nisi odgovorio na pitanje: Kako ćemo proći pokraj cucka?” “Ja ću ga omesti s odreskom kojeg imam u remenu.” “Okej, zvuči dobro…ha? Imaš odrezak u remenu!?” “Znaš da remen dolazi sa svime.” Nasmijali smo se. “Nećemo ovo preživjeti, zar ne?”pitao sam. “Nema šanse.” Još smo se jednom nasmijali. “Sretno.”rekoh. Batman je iz remena izvadio poveći odrezak te stao mahati prema Kerberu. “Dođi psiću, dođi!”vikao je. “Imam ukusan odrezak za vas!” Veliki pas se zatrčao prema Batmanu. Dotle sam ja neprimjetno ušao u drugu prostoriju. Druga prostorija je bila potpuno ista kao prethodna, samo crveni tepih koji se prostirao slijedećih sto metara do drugog luka(ne onog sretnog s konjem). Tako sam došao do treće, četvrte, pete… Kad sam prošao kroz osmi luk(ne smrdljivo povrće), ušao sam u zadnju prostoriju. Crveni tepih se prostirao još stotinjak metara do velikog trona. Tron je bio ukrašen kosturskim lubanjama, a za njim je sjedio vrag.  Vrag je zurio u mali crno-bijeli televizor koji se nalazio pokraj trona te je svako malo uzviknuo “Pazi leđa! Udari ga sad! Pazi!” “Ahem…”nakašljao sam se da dobijem njegovu pozornost. “Ah, SaX!”veselo je uzvikno kad me opazio. “Drago mi je da si uspio doći! Dođi ovamo, gledam uživo prijenos bitke iz osmog kruga, veoma je uzbudljivo! Moram priznati, tvoji se jako dobro drže…” “Drugi put možda,”rekao sam. “Znaš zašto sam došao.” Vrag je uzdahnuo. “Ajde, dobro…”rekao je dok je gasio televizor. “Valjda će netko snimiti.” Dignuo se s trona i prišao bliže meni. Mač najtamnije crne boje koju sam ikad vidio pojavio se ni odkud u njegovoj ruci. “Jel’ te mogu ponuditi prelaskom na našu stranu prije nego li počnemo?”pitao me dok je prilazio. “Ne bih, hvala,”odgovorio sam. “Možda malo kasnije,”rekao je te skočio prema meni. Excalibur je spremno blokira udarac, a zatim slijedeći i slijedeći. Onda sam ja prešao u napad, ali Sotona je odbio svaki moj udarac. Tako smo se nadmetali neko vrijeme, te je Lucifer, nakon poslijednjeg obranjenog udarca, skočio nekoliko metara unazad u savršenom saltu. Spustivši mač, rekao je: “Izvrsna borba, dugo se nisam ovako namučio. Zašto da budemo protivnici, kad možemo biti saveznici?” “Već sam ti rekao, nisam zainteresiran.”odgovorio sam. “Istina, rekao si…,”reče Sotona slatkoriječivim glasom, “ali nisi čuo što ti ja mogu ponuditi…” “Zaboravi, ničem me ne možeš kupiti,”odlučno sam odgovorio. “Oh, zbilja?”rekao je dok su mu se usne izvijale u smješak od uha do uha. “A što kažeš na ovo?” Kratkim pomakom ruke, stvorio je mali oblak, koji se počeo širiti, dok unutar sebe nije sadržavao sliku.  Slika me iznenadila i zaprepastila. Iako je nikad nisam vidio, instinktivno sam znao što je. “Je li to moja…”zaustio sam. “Da.”odgovorio je. “Tvoja duša koju ti je ona ukrala…ja ti je mogu vratiti…” “Lažeš…”rekao sam iako ni sam nisam vjerovao u svoje riječi. “Ma daj…”rekao je Sotona. “Pa ja se tim bavim, i najbolji sam u tom poslu! Znaš da ti je mogu nabaviti…samo reci i opet je tvoja …” Stajao sam neko vrijeme nepomično zureći u svoju dušu. Vrag je nastavio priču. “Zbilja bi bilo lijepo imati sve svoje osjećaje natrag, zar ne? A sve što moraš napraviti jest prestati se boriti. Razmisli malo…ma znaš što? Ubacit ću u cijenu i još jedan tropski otočić na kojem možeš biti kralj, ma šta kralj, car! Gdje će se svi pokoravati tvojoj želji i gdje ćeš moći živjeti u blagostanju do kraja svog dugog života…” Sotona je napravio dramatičnu stanku te nastavio: “a sve što moraš napraviti je prestati se boriti…” Nisam mu ništa odgovorio “Dakle da sumiramo: pređeš na moju stranu-blagostanje do kraja života. Nastaviš se boriti-vjerojatno umreš u slijedećih 47 sekundi. Mislim da je poštena pogodba.” Napravio je još jednu dramatičnu stanku te završio: “Onda? Što si odlučio?” |
