BOKS
18.01.2008., petak
Posljednja opasnost
|
Za Drviša bi nedjeljna borba u Perthu, s Australcem Greenom, mogla biti posljednja konkretna opasnost za njegovo zdravlje. No, zapravo, nikad se ne zna kada se kasnije u životu može pojaviti neurološki problem kao posljedica svih udaraca primljenih u karijeri. U boksu jest manje smrtnih slučajeva nego u sportovima kao što su biciklizam, padobranstvo, motociklizam i jahanje, no zato su trajne ozljede mozga veće. U Britanskoj medicinskoj asocijaciji tvrde da su bivši boksači podložniji ubrzanijem starenju mozga i bolestima mozga kao što su Alzheimer i Parkinson. Mnogi su borci osudili Drviša što pljuje po tvrdoj korici kruha koju jede i po sportu koji ga je učinio uspješnim i poznatim. Stipe pak na to uporno ponavlja: – Ne pljujem ja po boksu, već samo kažem da boks nije zdrav i da nema veze s plemenitošću. Štoviše, ja sam boksu iznimno zahvalan jer sam njime riješio vlastitu egzistenciju. S javnom kritikom Drviševa stava prvi se javio Željko Mavrović, bivši europski prvak. Hrvatski je Irokez, kaže, pronašao ono što je u boksu plemenito. – S pomoću boksa, koliko god to zvučalo proturječno, pronašao sam vlastitu duhovnost. Do nje i ne možeš drukčije nego kroz fizičku stvarnost. Hoćeš li biti drvodjelja kao Isus ili boksač, svejedno je, jer fizička bol i odricanja za mnoge su bili put do duhovnosti. Na Istoku su gotovo sve meditativne discipline proizašle iz borilačkih vještina. Bolom, odricanjem i neugodnim situacijama došao sam do vlastitog duhovnog odredišta. Mavrović upozorava Stipu da život poslije sportske karijere zna biti suroviji od onoga u ringu. – Sada ga još tetoše, maze jer je prvak, no sutra to neće biti slučaj. Baš me zanima kako će se postaviti kada mu netko nešto ne plati ili ga prevari u poslu. Ponekad je disciplina življenja i poslovanja puno opasnija od sporta te i sam katkad kažem: “Joj, da mi se vratiti u sport”. Kad si sportaš, nemaš ni brige ni odgovornosti jer oko tebe postoji tim ljudi, a tvoje je samo da odradiš dva treninga na dan. |
