BOKS
17.01.2008., četvrtak
SVI USPJEŠNI HRVATSKI BORCI
|
Parlov je bio osmerostruki prvak Jugoslavije, peterostruki prvak Balkana, dvostruki europski prvak, jednom amaterski svjetski prvak, olimpijski pobjednik, a profesionalni prvak svijeta postao je 1974. godine Borba za titulu svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji Stipe Drviša u Oberhausenu podsjetila je ljubitelje boksa na prijašnje pokušaje hrvatskih boksača da stignu do krova svijeta. Oni koji manje prate boks sjete se odmah Mate Parlova, no bilo je još hrvatskih boksača ili onih hrvatskog porijekla koji su se borili za svjetsku titulu. Idemo redom. Priča počinje još prije Drugog svjetskog rata. Fritzie Živić, rođen kao Ferdinand Henry John Živić, boksao je za SAD, no sin je oca Hrvata i majke Slovenke. Imao je još četvoricu braće, zajedno su bili poznati kao "Borbeni Živići". Imotski Puljanin Mate Parlov nesumnjivo je najveći hrvatski amatersko/profesionalni boksač svih vremenaFerdinandov brat Jack osvojio je olimpijsko zlato 1920. godine u perolakoj kategoriji. Ferdinand je imao profesionalne ambicije. Na krov svijeta u velter kategoriji popeo se 1940. godine. U Madison Square Gardenu na bodove je nakon petnaest rundi pobijedio velikog Henryja Armstronga. Pobjedio je Armstronga i u revanšu godinu kasnije, no izgubio je naslov iste godine od Freddija Cochrana. Više nije napadao svjetske titule. Dvadesetak godina nakon Živića za titulu svjetskog prvaka u teškoj kategoriji borio se kanadski Hrvat George Chuvalo. Sin je hrvatskih roditelja Stephena i Cate, a odrastao je u Torontu. Kao student bio je najbolji amaterski boksač u Torontu, a ubrzo je postao i prvak Kanade u teškoj kategoriji. S nadimkom "Boom Boom" Chuvalo je zaplovio profesionalnim vodama 1956. godine. Prvu je borbu za naslov svjetskog prvaka u WBA verziji izgubio od Ernija Terrella 1965., no svijet ga najviše pamti po velikoj borbi s Muhammadom Alijem godinu kasnije. Ali je pobijedio, a Chuvalo ipak u bogatoj karijeri nije uspio osvojiti svjetski naslov. Koncem sedamdesetih godina briljirao je Mate Parlov. Osmerostruki prvak Jugoslavije i peterostruki prvak Balkana dva je puta bio europski prvak, jednom amaterski svjetski prvak, a na Olimpijskim je igrama u Münchenu 1972. godine osvojio zlato. Profesionalac je postao 1974., a četiri godine kasnije postao je svjetski prvak u poluteškoj kategoriji pobjedom nad Miguel Angel Cuelhom. Naslov je izgubio od Marvina Johnsona, koji ga je pobijedio i u uzvratu. Marijan Beneš na domaćoj je sceni osvojio sve što je mogao, no u borbi za svjetsku krunu u polusrednjoj kategoriji 1980. godine pobijedio ga je Ayub Kalule. Renato Cornett, australski Hrvat rođen u Varaždinu prvu je borbu za naslov prvaka svijeta u superpero kategoriji izgubio 1993. godine od Jimmija Bredahla. Pokušao je opet šest godina kasnije u lakoj kategoriji, no opet je izgubio, ovaj put od Paula Spedafora. Branko Šobot pokušao je 1998. godine osvojiti naslov svjetskog prvaka u supersrednjoj kategoriji protiv Joea Calzaghe, no nije uspio. Ljubiteljima boksa još je u sviježem pamćenju poraz Željka Mavrovića u borbi za titulu svjetskog prvaka od Lennoxa Lewisa 1998. godine. |
