BOKS
06.01.2007., subota
U zatvor bez titule
|
Jednom na vrhu, Ali je morao braniti titulu. Revans protiv Listona trajao je samo jednu minutu. Potom je pruzio sansu starom sampionu, Pattersonu, koji je predstavljao "dobre crnje", katolike, te pridobio javne simpatije. Medjutim, Ali je ponovno pokazao vjestinu te se zapravo poigravao sa jedinim covjekom, do tada, koji je dva puta bio sampion. Slijedi niz crnih i cetiri bijela izazivaca, nijedan dostojan suparnik iako je to bilo upravo ono sto je Ali zelio. Ponizenje bijele nade. Na vrhuncu moci, Ali izaziva novi skandal. Rat je u Vijetnamu i on odbija biti regrutovan u americku vojsku. Prethodno, koju godinu ranije, Ali je pao na testu inteligencije za vojsku. Procijenili su mu koeficijent na 78, sto je cak i za militaristicke svrhe prenisko. Ali duhovito komentarise rezultat: "Ja sam rekao da sam Najveci, ne i najpametniji." Medjutim, kada stvari na vojnom planu ne idu kako treba, kriteriji se spustaju te Ali i slicni bivaju proglaseni legitimnim regrutima. Kao prvak svijeta, mogao je ocekivati povlasteni tretman daleko od prvih linija. Ali to ne zeli. Demonstrativno izjavljuje: "Ja nemam nikakvih sporova sa prokletim Viet Congom." Mnogi ljudi ispred svog vremena podrzavaju Alija te mu nobelovac Bertrand Russell salje pismo podrske. Reakcije su ponovno oprecne; iako ga vecina ljudi osudjuje, sudska presuda je najstroza: pet godina zatvora i maksimalna novcana kazna. Izgubio je titulu, milione dolara, tri i po godine zivota, ali je dobio neograniceno postovanje cak i onih koji su ga u pocetku osudjivali. Krajem sezdesetih, Amerika se radikalno mijenjala. Kada je Ali osudjen, 1967, vecina je podrzavala suludi rat u Vijetnamu. Godine 1970, kada je Ali prijevremeno pusten iz zatvora jer je sud ponistio originalnu odluku, samo su jos najmilitantnije duse zagovarale rat. Tri godine ce trebati Aliju da vrati svoju titulu. Kinshasa, Afrika, kontinent koji Ali osjeca kao svoj dom. George Foreman primoran je, u osmoj rundi, da preda ono sto je oduvijek bilo Alijevo - titulu Najveceg. Prvi dio sedamdesetih bio je obiljezen trijumviratom suparnistva izmedju Alija, Fraziera i Foremana. To je doba kada se borbe redovno prenose sirom svijeta, televizijska tehnologija je uznapredovala, a pisani mediji objavljuju brojne biografske detalje iz prvog, predzatvorskog dijela zivota Muhammeda Alija. Cak i kada izgubi borbu protiv Fraziera, zbog svih okolnosti koje su ga pratile, Ali ostaje Najveci, a Frazier, apsolutno nezasluzeno, ponajmanje obljubljeni prvak svijeta. Ovo samo svjedoci koliko se svijet promijenio tokom Alijeve karijere. Ili, mozda, koliko je Ali promijenio svijet. Frazier je ranih sedamdesetih bio zvanicni prvak svijeta, dok je Ali tvrdio da je on sam "narodni sampion" te da Frazier mora dokazati titulu u ringu. Nakon petnaest rundi, Frazier je upravo to i ucinio u "borbi stoljeca". Prvi poraz Najveceg donekle je opravdan nametnutom dugom pauzom. I Ali i Frazier zavrsili su u bolnici poslije meca, sto najbolje opisuje karakter borbe. Frazier ce ponovno uci u ring tek deset mjeseci kasnije. U 1973., Ali gubi titulu, nize prestiznu od one Svjetske bokserske asocijacije koja je izmisljena samo za potrebe biznisa, u mecu protiv Kena Nortona. Revansirao mu se samo pola godine kasnije. I tada dolazi Kinshasa i povratak prave titule nakon osam rundi borbe s Foremanom. U jesen 1974. Ali se priblizavao trideset trecem rodjendanu dok je Foreman bio u naponu snage prethodno dotukavsi Fraziera i Nortona, jedinu dvojicu koji su Alija pobijedili. Festivalsku atmosferu u Africi pratila je zabrinutost Alijevog staba. Na aerodromu je bio parkiran avion da hitno prebaci, u slucaju potrebe, Alija do bolnice u Madridu. Nije bilo potrebno. Ali je Najveci jos jednom. Kralj okruzen kraljevima: Mobutu, diktator, de facto kralj Zaira; James Brown, kralj soula i samo jedna od zvijezda visednevnog "crnog festivala" sto je pratio borbu; B.B. King, kralj bluesa; Don King, najpoznatiji - kralj bokserskih promotora, te Ali - Kralj Svijeta. Jos jednom. James Brown je pjevao "Ja sam crn. Ja sam ponosan", dok je Ali sve to svojim zivotom ostvario. Tokom naredne cetiri godine, Ali je i sluzbeni i narodni sampion, revansirao se Frazieru, te uspjesno branio titulu sve do 1978. i Leona Spinksa. Medjutim, Aliju je trebalo samo sest mjeseci da povrati ono sto je njegovo i udje u historiju kao prvi koji je osvaja po treci put. Osamdesete vise nisu Alijev period. Tridesetosmogodisnjak je sve teze podnosio udarce koje je tokom drugog dijela karijere sve cesce primao. Bivsi sparing-partner, Larry Holmes, pobjedjuje ga i osvaja titutlu, da bi potom, u posljednjem mecu karijere i Trevor Berbick, sada vec zaboravljena licnost mada kasnije i svjetski prvak, pobijedio na bodove u deset rundi. I ovaj poraz je dokazao, zapravo, velicinu Alija. Berbick u historiji ostaje poznatiji kao "onaj koji je pobijedio Alija" a ne svjetski sampion. |
