|
|
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
*pople are always gonna talk and tell you the truth.i love it.i love the attention.i do what i do because it puts a smile on my face and i'm the only person in this world that matters.*
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
..djevojka koja je veoma zbunjena u zadnje vrijeme...
voli crtanje,knjige,glazbu..ponajviše amy winehouse,janis joplin,azru,erica claptona,
ramones,sheryl crow,tegan & saru,damien rice,vatru,U2...
jesenjina,poea,nerudu,matoša,a.b.šimića,ujevića...
..chagalla,salvadora dalia,fridu kahlo,moneta,muncha..
Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli i da se volimo mi.
Bio sam dijete i bila je dijete
- U carstvu kraj mora to bi -
Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee -
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.
I to je razlog što jednom davno
- U carstvu kraj mora to bi -
Vjetar se spusti iz oblaka, noću,
Sledivši moju Annabel Lee.
I došli su plameniti rođaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,
- Ni upola sretni ko mi -
Da! To je razlog (kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Što noću je vjetar iz oblaka došo
I sledio, ubio Annabel Lee.
Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što stariji bili neg mi -
I mudriji mnogo neg mi -
I niti anđeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše
Lijepe Annabel Lee.
Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese
O lijepoj Annabel Lee.
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oči Annabel Lee.
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage. - drage, - života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz sumorno more.
Edgar Allan Poe ( 1809 – 1849 )
UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
La rocca-non believer
She belongs somewhere else, away from my side
so run with what you've got, and chase with what you need
I believe the faithful fell, didn't know their way back
we're so far away from home, but brother you're not alone
and I promise to climb back up here to you
waiting for this message coming through
is it mine? is it mine?
as she pulls inside
is it mine? is it mine?
how the lights go white
do you take the non-believers?
cause I'm a non-believer.
she belongs somewhere else, where pain isn't hope
and lives get every chance, not part of every plan
i believe the faithful fell, didn't know their way back
so far away from home, but brother we're not alone
is it mine? is it mine?
as she pulls inside
is it mine? is it mine?
how the lights go white
do you take the non-believers?
cause I'm a non-believer.
do you take the non-believers?
cause I'm a non-believer.
HEY!
do you take the non-believers?
cause I'm a non-believer.
do you take the non-believers?
cause I'm a non-believer.
You're not the only one
do you take the non-believers?
cause I'm a non-believer.
..nevjerojatno je kak se život može promijenit u nekoliko tjedana..kako brzo shvatiš neke stvari...iskreno,ogorčena sam na život,na borbu..nekad se pitam jel ima to sve skupa smisla...iovako će bit kak je netko drugi odlučio a ne ti..ionako drugi odlučuju o tom kako će ti bit..iako se svojski trudiš da bude po tvom nekad baš ne ide...ili se ja možda ne trudim dovoljno..ne znam..najviše od svega u zadnje vrijeme me je strah,bojim se...bojim se da ne izgubim ostatak dragih ljudi oko mene..izgubila sam već 2 osobe,u 2 tjedna,prijatelja i djeda...
broj tih dragih ljudi je ograničen i možda me zato strah..i bojim se usamljenosti...već dugo...znam da nisam sama ali svejedno...
svaki dan osjećam milijun stvari..sretna sam,tužna,plače mi se,želim bit dijete..a ne mogu...možda je sve ovo što osjećam zapravo odrastanje..možda me zato i je tako strah...žalosno je to,što su moj najveći problem moji osjećaji..jer ih ima preko milijun u meni..borim se s time svaki dan...i nadam se boljem...ali ta nada nekako blijedi..
i u zadnje vrijeme ne shvaćam pojedine ljude iz okoline...zašto se prave nešto što nisu,zašto ulaze u tuđe živote,zašto glume...ne znam..
kao što sam napisala negdje prije,nisam dosegla tu razinu shvaćanja..
a možda jedng dana budem..
sutra škola..ne želim,ne gleda mi se nitko...uopće...
pjesma koja mi se vrti često...
The Wreckers lay me down
You let me in
'Cause after all
It seemed like the right thing to do
I closed my eyes
And let you fall
I wonder what you could possibly know
About breaking down that I don't
It's been awhile
Since I begged for
Anything but now I want more
So lay me down
I'm lonely
You don't understand me
And you'd never even try to
Anyway
I hear you say
It's not the same
I'm sorry
It's something I just can't explain
So shut your mouth
And hold me close
We both know
It's better than being alone
I don't mind
Killing time
As long as I can't see it in your eyes
If wanting you's so wrong then I'm wrong
I'll admit it
Time after time you'll realize
You don't mean it
