Lijepo bit nedostupan na jedno poslijepodne, nije loše ni na par dana, dva-tri tjedna, s dva-tri mjeseca već imaš problem i ljudi se počinju brinut da zvali su te i misle si valjda nešto bolestan, pa jesi li dobro, izgledaš dobro, dakle, hm. Ima ta cura s faksa koja radi za Kožarića i čisti mu Sunce u Bogovićevoj iznutra dvaput tjedno tako što se zavuče dolje kroz skrivena vratašca dok netko stražari. I mora se radit noću, kasno, rijetko uhvati trenutak da nikog nema, pa ponekad ostane i prespavat zaglavljena. Pričajući s nekim koga sam sreo zastanem, šutam skulpturu nogom jer znam da je unutra, a sutra se ionako smijemo na kavi.