"Političari, ubijajte se" - gdje mi je sad Martek kad mi treba. Prve večeri u Wickenrodeu, mjestašcu u općini Helsa, na terasi kuće na samom rubu šume sjedili smo i pili crno vino kad je počela neka kiša, a iz mraka se začuo neljudski urlik. Drugi mu je neljudski odgovorio, pa onda treći, i tako redom. Sve mi je bilo sumnjivo u toj kući, najviše kič čokoladnog dnevnog boravka, stotine sićušnih figurica sjede, vise i izležavaju se, domaćini govore nerazumljivim jezikom, sumnjivo se smješkaju i prerano liježu. Uz krikove smo se povukli u svoju sobu. Na zidu s njene strane kreveta bio je akvarel s dva crvena trokuta koja uliježu jedan u drugi, a ispod njega pjesma o "Demonu Smrti", sve skupa uradak mlade perspektivne umjetnice što iz provincije vreba Kassel izlažući svoje uroke nad apartmanskim krevetima. Ništa od seksa te noći, ali svanulo je hladno jutro bez oblaka, i stotine ovaca na rubu šume noću urliču, danju bleje, kiša pada pa ne pada i pojeli smo baš raskošan doručak.