Dosta o tome. Imam taj problem da ne mogu dugo izdržati pogled, dok još u kombinaciji s izdržavanjem te zadržavanjem osmijeha imam jaku potrebu ošamariti se i onda palim cigaretu za cigaretom. Ali nastavimo vježbati ovaj šarm. Bio je npr. taj jedan tip prije nekoliko večeri koji je došetao do stola, sklopio kišobran, spustio ga, sjeo, čitavo se vrijeme smiješeći. Trebam li spominjati da se smiješio i naredna dva sata uglavnom ne govoreći ništa suvislo, da se smiješio i dok mu je glava tonula među laktove od dvije i pol pive? Njemu to nije problem, njemu su to reljefno lice dlijetom izdubili. Pričali su mi još kako su prije više godina dvoje studenata šakom stiskali glinu i kako je baš svaki put ispadao - savršen slon.