Svejedno gdje su završile, stvari ostaju tvoje i tvoje i tvoje i tvoje i puno ih je, uf. Evo, baciš tenisku lopticu, da ne pretjerujemo s onim skočicama lopticama, ona ode niz stepenice, u prozor, pod auto,u smeće, gdje glavni problem nije mjesto nego tvoje. Tvoja loptica. Skočica. Tvoje je da se pobrineš, tvoja prevelika odgovornost, pioniru maleni, jer mi smo poturali naša pleća. Tako tvoj sms npr. krivo poslan, ali tvoj je, sranje, još jedan tvoj tko god ga otvorio prvo će pogledati čiji je. Aha. Tvoj. Ili tvoja rečenica, ta jedna ukrivo krivo jedna i nema veze krivo nego napravi se instant odljev usana, čeljusti, jezika i zuba, a po zubima će otkriti da je tvoje i za sto godina ako treba. Tvoj ručnik na mojoj grani, molim doći pokupiti. Folder moje stvari treba generalni cleanup, tako mi izvrnutih džepova..
|