Nisam baš raspoložen.
Najradije bih ostao pri ovome, ali obeshrabruje me činjenica da me samog živciraju blogovi s tim bezvoljnim rečenicama, te da me živcira lijenost vlastita. Imam ideju za film. Zvao bi se "Za ovaj film potrebne su dvije jake muške ruke / Za ovaj film potrebno je mnogo strpljenja". Imam duge pijanističke prste koji nikad nisu ozbiljno svirali klavir, ali neozbiljno jesu, mnogo puta...gitaru poluozbiljno, cigarete prevrtale zabrinjavajuće ozbiljno. Međutim, kako vidim, imam i dosta široke dlanove. Sve skupa, to je neka kombinacija proleterijata i aristokracije.
Sjetio sam se jednog Albanca koji se skromno obraća gledatelju držeći u ruci jedno zrno riže: "Ovo zrno riže može se uklopiti u što god želite". Budući da mi se trenutno ne pije krv, mislim da ću ić čaše lomit.