This is how you disappear
out between midnight,

called up under valleys
of torches and stars.

(Scott Engel, 'Rawhide')

Nema to mnogo veze s mojim raspoloženjem, samo što baš svaki put protrnem kad čujem kako taj sedam tona težak glas povlači vagon nečeg poput "This is how you disappear..."
Imam tristotinjak fotografija s ovog zadnjeg putovanja, puno malih priča, zanimljivih likova, jednog gradonačelnika, ježa, patuljke, prasca, puno ovaca s livade, među njima veći broj crnih ovaca. Možda trećina crnih ovaca, od kojih mnoge, kako se meni čini, uživaju stanoviti ugled u stadu.
Vidio sam Grad Kiše. Vidio sam i Grad Bicikala. I ogromne vjetrenjače. I pjesmu o Demonu Smrti na njemačkom nalijepljenu iznad kreveta, a pored nje naslikana dva crvena trokuta kako se umeću jedan u drugi. Dan je trajao do 23 sata, povlačio se polako.
Osjećam se kao da ništa nisam prespavao.