razočarao me harvey odmah prvim akordima, a stihom apsolutno potvrdio dojam. da se razumijemo, ja ne vjerujem u genij, ako ih ima takvi obično neki trik podli kriju, ali ako ima neki model na koji svjesno i sa zadovoljstvom nasjedam to je onaj gdje se sudare jako udaljene stvari. na to se dijelom mislilo kad su neki pametni ljudi objavili da je ono što zove se manirizam sjajna stvar bila. a harvey, oh harvey, harvey je tamburao kao da će nam otpjevat općenarodne mudrosti, a onda je i počeo pjevat općenarodne mudrosti. harvey kad svira kao da će propovijed o ljubavi i tuzi, onda garant i pjeva o ljubavi i tuzi. pratite me? dosađujem se kad su i muzika i tekst uporni da mi kažu potpuno istu stvar, kažem to iako znam da ću zvučat ko da pametujem, al evo: kurt wagner. kurt wagner (lambchop) za razliku od harveya zna da mora u nekom trenutku otpjevat nešto naprimjer o pljuvački na plafonu. on je pošten prema slušatelju i razbudi ga tu i tamo. a i orkestar mu tako svira - sve jako fino i nježno i sporo, ali samo mrvicu razjebano, taman kako treba. za razliku od tindersticksa.
lijepu je i korisnu stvar napravio harvey jedino ono kad je prepjevao sergea i time zadužio čovječanstvo. i jako mi se svidjela basistica rosie westbrook s tim njenim dugačkim žilavim rukama, čak sam i cd kupio,a žena na pultu mi je dala poster i rekla da ju odem tražit autogram te da će joj bit drago. toliko. |