[21.03.2006]: dvije_sarme, danposlije, koka, alethea, cherry bla bla, M, eviltwin, crolga, famke

[28.03.2006]: crolga, mr soda, M, eviltwin, dvije_sarme, dunjchi, cherry bla bla, alethea, koka, danposlije, dux, tixi, vix

Neki se od vas sjećaju ovih zajedničkih ekskurzija i vjerojatno će se i danas pronaći na sličicama. Drugi više ne borave u ovim blog-vodama, ili samo povremeno navrate pozdraviti.
Za one kojima nije do kraja jasno o čemu se radi - datumi su ujedno linkovi na te stare postove i originalne slike.

Stric Džambo neko je vrijeme devedesetih radio u Moskvi gdje ga je poslala njegova tada već skoro propala firma. I ne sjećam ga se baš najbolje iz tog perioda, ali vjerujem da je tamo usvojio naviku da se umiva i tušira ledenom vodom jer je to dobro za cirkulaciju sjebanu od cigara i masne hrane. Još je debeo i još puši, ali hej, tušira se hladnom vodom i što se tiče cirkulacije tu je, i danas kaže, u top formi.
Glavni dokaz - fotka: debeli Džambo z brkovima (sam sebi tepam da ću kad odrastem hehe pustit brkove, trbuh i ćelu) kupa se uzred zime u zmrznutom bazenu dok oko njega plutaju komadi leda.

Meni i rodici povremeno je slao piratske kazete koje su se tamo prodavale na pazaru za nikakve pare. Ja sam dobio kompletan box-set "Remasters" od Led Zeppelina, a ona nešto od Floyda i Doorsa, ali nabavljao je i specijalne stvari za svoje splitske frendove intelektualce koje su za naš jedva odgojen srednjoškolski ukus imale auru gotovo pornografskog sadržaja. Čak mi je loše otisnut omot jedne od tih kazeta izgledao kao implicirana pornografija, bilo je tada svježe, pisalo je "Morphine" i ispod toga manjim slovima "Yes", pa sam to odnio kod frenda i preslušavao kao osobito neobičan komad muzike koja nema 'solaže' u sredini.
Sharks patrol these waters Sharks patrol these waters Don't let your fingers dangle in the water And don't you worry about the day glow orange life preserver It won't save you It won't save you Swim for the shores just as fast as your able Swim like a mother fucker. Swim. Je, odmah me osvojilo to s paranojom i morskim psima. Druga kazeta zvala se "The Ghost Sonata"...Tux...jest, super je danas kad posložiš slova kako treba i onda se ispod pojavi crta, ovako: Tuxedomoon
ili ovako: Tuxedomoon
Sutra.

"What is love?...
What is life?
...Nobody Knows."
Jest, vjerojatno mislite da ću sad produbljivat teorije o Nečemu, ali konceptualni kontinuitet, koliko god nadomješta inspiraciju i provocira neku napetost zapravo ima kratak rok trajanja te, kao i ironija, relativno se brzo okrene protiv tebe i postane davež. Jučer prisustvovah organiziranom lupetanju koje mi je moglo biti smiješno u nekom boljem raspoloženju. Uzeo sam stolce za sebe i frendicu i smjestili smo se uz sam rub blizu vrata, što se kasnije pokazalo dobrom odlukom. Zbog nekog davnog nesporazuma prije ovog jučer dugo nismo razgovarali, pa zagušljivoj atmosferi diplomatske ljigavosti i snobovskog preseravanja bez rizika i provokacije mogu zahvaliti neko ponovno, makar privremeno, približavanje. Taj gadljivi okus u ustima tjera te na komunikaciju gotovo fiziološki, dok ne istjeraš otrov do kraja iz sebe. Počeo sam i fokusirati dosad nejasnu nelagodu - poražavajući osjećaj rasplinjavanja nekih ideja koje su nas pokretale, kolektivno, generacijski, posljednjih 7 ili 8 godina. Ne mogu vam to ovdje objasniti. Utopija nema mjesto. Sve završi u kiču, kao što je u kiču jučer zaglibila čitava dvorana, recitacijom sredovječnog gospodina:
"What is life? ...Nobody knows."
Gledao sam dvije djevojke koje poznajem kako se pridržavaju za stol jer im izmiče tlo pod nogama. Ostatak dvorane najradije bih bacio lavovima.

Tragovi Nečega na svakom koraku. Tko ih ostavlja? Što li znače?
Možda dio odgovora daje i novi znanstveno-fantastični film Misterioznoga M:
"ŽENA-BALON I NEMAN IZ SVEMIRA!"

(domaća zadaća za Mr Strokea)

"AUTO"
Trajanje 0'23''
Video, crteži, glazba i montiranje: Misteriozni M
Cigareta: 20

Maloprije smo frend i ja pili domaću lozu zaostalu od Nove godine i pričali, kao i obično, uglavnom o tome kako mrzimo državu. Toliko o tome.

A otkrit ću i to da već godinu dana pri ruci u blogopisačke svrhe držim dvije knjige. Jedna je "Sodoma i Gomora" Bore Ćosića, a druga je "Akcije pisanja" Vlade Marteka. Samo ovu drugu sam stvarno koristio, i to jednom, u nekom davnom postu gdje se spominjalo jedenje mesa. Iz one prve prepričao bih nešto što je navedeno kao članak pod naslovom "Vradžbina" iz "Politike ekspres" iz 1964. godine.
Rodbina optuženika u sudnicu je pustila žabu kreketušu, čija su usta bila zašivena crvenim vunenim koncem. Vradžbina je, dakako, trebala začepiti usta tužitelju, no na kraju je stradala jadna daktilografkinja, koja je od šoka pala u nesvijest, a suđenje je odloženo na nekoliko dana.

"N" kao "Nešto", naravski.

Novi filmić, nakon dugo vremena.
Produbljujmo zajedno spoznaju o Nečemu!

“Crno i bijelo istodobno su minimum i maksimum”
Julije Knifer

"Nešto je istodobno i minimum i maksimum"
M 2007.

Knifer je anticipirao Nešto.