|
Sjemo ljudsko
..sjeme ljudsko,
..zasadi Svevišnji u zemaljski kal..
..u materiju ga ogrnu..
..dah mu udahu..
..i podari mu ..
..cijeli svijet
..iz ljubavi.
..stvoren za:
.. čovjeka ljubavi
..zemljom da se hrani..
..da ga ona prožima..
..ali opet da je samo..
..posuđen zemlji..
..jer kako se sjeme razvija...
..i korijene svoje u zemlju, pušta..
..opet će se tjelesima..
..propinjat ka nebu..
..strmeći uvis..
..ka Slavi..
..što je zemljino..
..zemljino je..
.što je nebesko..
..nebesko je..
..i zato neka nijedan ljudov..
..korijene svoje duboko u zemlju
..ne pušta..
..jer bit će mu poslije..teško..
..otrgnut se k nebu..
..jer " dušo moja, za let si stvorena"
.. mnoge klice ljudske..
..korijene ka nebu..
..pušćaju..
..a plod i urod svoj..
.guraju u zemaljski kal..
..da ga nikad sunce..
.ne obljubi..
..i tako se sasuše.
..s korjenom na suncu..
.a plodom u utrobi..zemaljskoj
..ostavljajući sebe..prahu..
..prolaznom..
|
