Nocas bi mogao napisati

Nocas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noc je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Nocni vjetar kruži nebom i pjeva.

Nocas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U nocima kao ova bila je u mom narucju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomicne oci.

Nocas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjecati da sam je izgubio.

Slušati noc beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sacuva.
Noc je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noc u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oci.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u nocima poput ove držao u narucju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

Pablo Neruda

free web counter

Bijela orhideja - crna tinta.....

utorak, 13.11.2007.

Podlegli smo...

Ranama...ma jok...necem sasvim drugacijem!
"Joooj pa vi jos nemate plazmu??"..ili..."Mi kupili plazmu"...sa onim osmjehom koji govori - ko vam kriv seljaci - ....koliko puta sam cula tu recenicu u zadnjih par mjeseci....cek da pokusam izbrojati....pet...deset...trideset..odustajem ipak necu brojati!
Doslo je vrijeme mili moji da ako nemate plazmu niste in....kad mi dodje netko u kucu i vidi da nemam plazmu toliko sazaljivo me pogleda da imam osjecaj da bi me nakon obavezne objave i detaljima njihove plazme, zagrlio i poljubio u celo....onako kao eto...jadni vi...
Nekoliko puta sam cak provalila da pokusavaju ispipati teren pa nas okolo okolo upitati kako mi stojimo financijski, treba li nam neka pomoc mozda, da nam posude...jer znate mi smo sirotinja nemam plazmu....
Pa sta ako nemamo plazmu....imamo tv obican i odlican...Thomson...divlja neka marka...al tv je makina...radi i ugasen...super, mi prezadovoljni....ionako ga ne gledamo skoro nikada...nemamo vremena, posvecujemo se jedni drugima radije nego da camimo i gledamo tv.
Sto rece moj braco jednom, imat cemo dovoljno vremena u 50.-oj kad nas spici neka bolest sjediti i zijevati u tv...sta nam to treba sada???
Al to nije in....uopce nije in sjediti i igrati se s djecom "covjece ne ljuti se" ili nekih drugih out naftalinskih igara....in je imati plazmu.
I to ne na stalku, na stolicu koji proizvode mudre glave za TV-ove, ma jok...daaaaaaj sta vam je....in je objesiti ju na zid...fino dodjete iz trgovine, sve s plazmom u rukama (ako nemozete sami nositi uzmete nekog od prijatelja-rodbine-poznanika), skinete neku obiteljsku sliku sa zida i zakacite plazmu...i onda ste fakat totalno in!!!
A jos ako je drzac u zidu podesiv, tako da vasa plazma moze malo naginjati na naprijed....ma ostvarili ste sve svoje zelje u jednom zamahu uvijaca...vi ste onda vrhunac vrhova....in nad inovima!!!!
I tako....dosao rodjendan mom diki...sjeli mi jedno nasuprot drugome...podbocili se rukama na bradu, laktovima na stol i razmisljamo....biti ili ne biti....pitanje je sad (lako je bilo Shekspiru, nije on imao tada problem plazme kao mi sada).
I padne odluka....podlegli smo....odemo mi u trgovinu i gledamo te silne in plazme....gledamo i LCD....koja je razlika..na oko nevidljiva.
Mislim se ja...a sto ne bi kupili LCD, pa isti su..e al opet necu biti in..sta kad mi dodje drustvo, pa kazu: "Ooooooo kupili ste plazmu", a ja izadjem pred njih i kazem: "Ma jok to je LCD".....taman posla, gadjali bi me jajima.
Dodushe jaja bi i prezivjela i paradajz isto tako, al one price o razlici izmedju plazme i LCD-a ne bi...jok...nikako!
Znaci LCD krizam, crvenom olovkom, ne dolazi u obzir...ajd da vidimo plazme.
Koji...koji....koji....i odlucimo....LG plazma...128cm ekran...sa postoljem divnim, crnim, sjajnim, koje cemo naravno odsarafiti, odkinuti u najgorem slucaju i objesiti ju na zid.
Uzeli smo i podesivi drzac za na zid....da ju nagnemo prema naprijed..da budemo totalno in
I tako...znam da cu jos morati prezivjeti price o razlici izmedju LG-a i ostalih "svjetskih" marki...al briga me...dok mi budu pricali gledat cu moju plazmu kako visi na zidu i necu ih slusati.
Moram vam priznati, moj zakljucak je da smo napravili em skup em glup korak, al bar necu vise morati trpjeti sazaljenje i gadjenje nasih "prijatelja" i poznanika zato sto nemamo plazmu...i basta!

- 11:03 - Ostavite trag u pijesku (0) - Prenesi tragove na papir - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Losa igra...

Lose je vece kad te imam na pameti,
a karta me nece.
Ne drugoj je strani stola
protivnik jaci.
Jaci od ljubavi.
Jaci od bola.
Zaborav.
i igra tece, ja gubim,
i na kraju on trazi tebe.
Tebe koju tajno ljubim.
Ulazem i taj crni biser
sa niske nedosanjanih snova.
Ulazem svoju posljednju ljubav.
Karte su kao misli,
jalove i slabe.
Igra se blizi kraju
i ja se bojim.
Naravno, on dobija, uvijek,
a meni zao.
Cini mi se da sam te,
ipak olako proigrao.

Nepoznati autor

Linkovi

Forum za opustanciju;

Ukoliko zelite razmjenu bannera ili vas link na mom blogu, slobodno me kontaktirajte na email (klikom na slikicu)