Nocas bi mogao napisati

Nocas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noc je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Nocni vjetar kruži nebom i pjeva.

Nocas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U nocima kao ova bila je u mom narucju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomicne oci.

Nocas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjecati da sam je izgubio.

Slušati noc beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sacuva.
Noc je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noc u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oci.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u nocima poput ove držao u narucju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

Pablo Neruda

free web counter

Bijela orhideja - crna tinta.....

nedjelja, 11.11.2007.

Pada snijeg....

Juhuuuu...pada snijeg...veselje je odzvonilo jutros u nasem domu!!!
Skakanje...pjevanje, pljeskanje rukama...i po sto puta juuhuu!
Svi smo se nagurali na dvokrilni prozor spavace sobe i zijevali napolje...i koga briga sto imamo veliku terasu, koga briga sto je prozor u dnevnoj 5 puta veci od ovoga...koga to briga, nama je puno ljepse ovako, stisnutima zijevati, naguravati se i gledati napolje...
Mozda psiha...psiha ioanko igra najvecu ulogu u nasem zivotu, mozda je psiha ta koja nas tera da se tako zbijemo dok zijevamo napolje i zamisljamo hladnocu prostora iza stakla, tek ustali iz nasih toplih kreveta.
Ici cemo poslijepodne na skijanje, na sanjkanje, na grudanje, pravit cemo snjeska...aha...hocemo...da...kao da nas netko pita.
Proslo je od tada tek par sati...dva, mozda dva i pol...a pogled kroz prozor nije vise tako pun euforije kao jutros...sad je vec presao u ono...joooooj bezveze bljuzgavica, topi se...kmeeee!
Da, bas bezveze...nema nista od nasih snjegovica, od sanjkanja, grudanja i ostalih zimskih radosti...no ipak se nadamo!
Mozda nece prestati, mozda ce malo zahladiti..mozda ipak ozivimo naseg Snjeska...vec i ime imamo za njega.
Mozda...a mozda pak spakujemo nase stvari pa odemo na neki od zatvorenih bazena i okupamo se...u kupacim kostimima, u toploj vodi, uz ciku radosti i uzivanja....cisto iz protesta snijegu...pa poslije nek se topi...koga briga

- 12:08 - Ostavite trag u pijesku (1) - Prenesi tragove na papir - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Losa igra...

Lose je vece kad te imam na pameti,
a karta me nece.
Ne drugoj je strani stola
protivnik jaci.
Jaci od ljubavi.
Jaci od bola.
Zaborav.
i igra tece, ja gubim,
i na kraju on trazi tebe.
Tebe koju tajno ljubim.
Ulazem i taj crni biser
sa niske nedosanjanih snova.
Ulazem svoju posljednju ljubav.
Karte su kao misli,
jalove i slabe.
Igra se blizi kraju
i ja se bojim.
Naravno, on dobija, uvijek,
a meni zao.
Cini mi se da sam te,
ipak olako proigrao.

Nepoznati autor

Linkovi

Forum za opustanciju;

Ukoliko zelite razmjenu bannera ili vas link na mom blogu, slobodno me kontaktirajte na email (klikom na slikicu)