Čačinački Alkosi

Veliki pozdrav svima. Nakon skoro 2 mjeseca nakon svatova,evo napokon i posta o njima.Sa mnogo,mnogo slika

Dakle,16.09.2006. moja zaručnica Ana i ja prisegnusmo pred Bogom i narodom na vjernost jedno drugome i zajednički život dok nas smrt ne rastavi.
U ovom postu ću vam malo opširnije pokušati dočarati kako je to sve bilo tih dana pred svadbu i na sami dan iste a na kraju imate jednu malu galeriju slika pa bi volio da malo prokomentirate.

Počinjemo sa tjednom prije svatova. U oba tabora su se vršile razno razne pripreme. Pekli su se kolači,nabavljala se cuga,pravile su se etikete za vino i žestoka pića, vezale su se mašnice na ružmarine,pravili su se ukrasi za salu,kupovalo cvijeće za crkvu.......
A u četvrak momačka i djevojačka. Odvojeno. Svako na svojoj strani. Mali šator u dvorištu i 40-tak ljudi.A sa radio Virovitice cijeli dan tamburaju čestitke za naše vjenčanje (počelo u podne,završilo u 21.30). Nakon cjelodnevnog rada i zajebancije oko toga da sve protekne u redu,oko 20 sati počinje okupljanje i fešta može početi. Na stolu janjetina i prasetina, pivo,vino i žestoka pića i tek pokoja flaša soka. Muzika tuče sve u 16 i nakon kratkog vremena aklimatizacije ekipa se polako opušta i nastaje dernek.Mislim da je netko i to slikao ali nisam siguan tko (pokušat ću saznat da stavim i par slika sa momačke). Uglavnom,bilo je odlično i ludo.Kasnije su nam se pridružile i djevojke ali su samo najjači i najuporniji ostali samnom do jutra. I onda su krenule svakakve ideje. Od kuhanja čobanca do igranja nogometa na bari i slično. Nijedan prijedlog nije usvojen pa se društvo razišlo u ranojutarnjim satima uz zvukove pjetlova.
Petak je bio dan za odmor i razonodu te završno kićenje sale.



I onda subota,veliki dan.

Ustaje se rano ujutro i pije se kavica dok neumorna ekipa odrađuje zadnje stvari za svatove (klanje i soljenje janjaca).



Oko 11 sati se spremam i oblačim i već polako počinju da se skupljaju gosti. U podne zajedno sa muzikom i snimateljem,ekipa i ja odlazimo po kuma kako nalažu običaji i tradicija u ovom kraju. Tamo nas dočekuje švedski stol i ljubazni domaćini. Zadržavamo se oko pola sata,malo pijuckamo i žvačemo i svi skupa se vraćamo na polazište.Tamo se već okupio solidan broj gostiju,svi veseli i lijepo odjeveni.Gledaju u mene i smješkaju se. U 13 sati formiramo kolonu automobila,na čelu motor sa barjakom,iza njega ja u našem citroenu a iza nas vi ostali.I krećemo! Po mladenku!



Dolazimo pred njenu kuću gdje nas dočekaju zatvorena kapija i dva pregovarača.Njezin brat (Kec) i ujak (Krco). Nepuste nas unutra dok neplatimo traženu svotu novaca (neću o cifri,ali nije bila velika-takav je bio dogovor). Pregovori trajuu oko 5 minuta,kum teškom mukom otvara aktovku punu para i plaća ulaz u dvorište gdje prvo moramo popiti čašicu nekog žestokog pića.Zauzimao svoje pozicije ispred ulaznih vrata od kuće i čekamo. Otvaraju se vrata i djeveri izvode mladenku. I opet po dobrom starom običaju,izvode lažnu mladu (Ivan Jerbić) koja se nama nedopada i prijetimo odlaskom kući ako ne izvedu pravu,onu koju poznamo i po koju smo došli. Djever (Jura) uzima od kuma (Ive) aktovku i odlaze unutra. Pola minute neizvjesnosti i otvaraju se vrata,a na njima djeveri i moja Ana. Prekrasna!!! Tada su mi malo koljena zaklecala,ali sam brzo naišao,popeo se gore,poljubio je i predao buketu!
Muzika dere,ljudi plješću,a majke puštaju suze i pokušavaju ih sakriti!





Nakon što smo svi dobili svoje ukrase na reverima (djeveri, djeveruše, roditelji i kumovi), svi skupa odlazimo u Dom Kulture gdje je sve bilo ukrašeno i spremno za svečani ručak. Muzika se penje na binu,gosti zauzimaju svoje pozicije i slavlje može početi.



Kao pravi domaćin,Kec pozdravlja goste i molitvom najavljuje ručak u 14 sati. Trema je učinila svoje pa je naš Kec preskočio pola Očenaša što mu nitko nije zamjerio,dapače,ispalo je baš simpatično.
Poslije ručka,narod počinje sa plaesom i pijankom a Ana i ja se odlazimo slikati u školski parkić i sa malom Gabrijelom (Kecovom kćeri) koja sa nepunih dva tjedna nije mogla doći u svatove.Prekrasno dijete,nema šta.












I tako,pleše se i pjeva i brzo dođe i 17 sati kada svi skupa odlazimo u Crkvu na misu i vjenčanje.U crkvu prvo ulaze gosti,pa ja sa djeverušama i na kraju uz glazbu orgulja tata Đuro vodi svoju kćer a pred njima moja nećakonja (Ines) nosi prstenje odjevena u malu mladu i Anin bratić (Andre) baca ružine latice po kojima koraća Ana i tata Đuro. Dolaze pred oltar gdje ih čeka moja malenkost i tata je predaje meni na milost i nemilost!



Misu i obred vjenčanja vodi vlč. Tomislav Vučur iz Crnca jer je naš svečenik netragom nestao tjedan pred svatove i nitko nije znao gdje je!!!

Zaklinjemo se na vjernost pred Bogom i narodom,stavljamo si prstenje,pričešćujemo se i postajemo gospodin i gospođa!



Po završetku mise ljudi nam dolaze čestitati i polako izlaze van gdje nas uz muziku čekaju sa konfetama,rižom i skandiranjem mojih Čačinačkih Alkosa. Slijedi slikanje sa zainteresiranima,formiranje kolone i odlazak u novoizgrađenu salu Iva 2 gdje će biti svečana večera uz pjesmu i ples do zore.



Gosti zauzimaju svoja mjesta i zadnji ulazimo nas dvoje novopečenih mladenaca,otvaramo ples uz pljesak prisutnih 300 i kusur gostiju.Pridružuju nam se roditelji i kumovi a nakon toga i ostali gosti.
Sala predivna,nas dvoje još predivniji,muzika odlična,ljudi sretni i veseli.
U 20 sati počinje večera koju najavljuje kum (Ive) uz molitvu. Nije kao Kec preskočio pola očenaša,nego je na samom kraju popustio pod pritiskom i prerano završio Slava Ocu uz smijeh i pljesak prisutnih. Slijedi himna i počinje večera: juha, kuhano meso i sos, sarma, pohana piletina i svinjetina, pečena svinjetina i janjetina!




A nakon večere-talambas! Baš je bio lijepo i veselo i brzo mi je vrijeme prošlo i došlo je i pola noći i vrijeme za rezanje torte koju uz ugašena svjetla u sali i upaljene prskalice izvoze glavne kuharice (Kaja i Blaža).A nakon rezanja torte kreće tanac-darivanje mladenaca. Ples otvara prvi djever (Jura),slijede roditelji,bliža pa daljna rodbina i svi ostali. Kad se narod izredao i izčestitao,Ana sjeda na stolicu a ja moram zubima,bez pomoći ruku skinuti podvezicu.Uz malo muke uspjevam i to. Zatim se iza mene okupljaju slobodni muškarci da ja bacim podvezicu i onaj tko je uhvati bi kao fol trebao biti sljedeći mladoženja. Bacam podvezicu i hvata je moj frend Goc! Čestitam! I nadam se da će ispoštovati ovaj običaj te uskoro Senku odvesti pred oltar. Nakon toga Ana djevojkama baca svoju buketu koju hvata njena kuma Jana. Čestitke i njoj. I sad bi nas dvoje trebali odplesati još jedan ples pa otići,ali krajičkom oka primječujem ekipu kako se priprema da me dočekaju na vratima i po nekom čudnom običaju ispendrekaju po leđima mokrim krpama,ručnicima i kajišima,ali ja i prije nego se oni uspjevaju organizirati hvatam Anu za ruku i kroz kuhinju bježim van! He he!



Odlazimo kod mene doma gdje me čekaju zaključana kapija i kuća a ja be kljuća pa kao porvalnik ulazim kroz prozor. A kroz cijelu kuću posute ružine latice,skroz do moje sobe i kreveta.što je dalje bilo? Nije za javnost!

Vraćamo se natrag oko 2 sata u noći gdje nas na stolu već ćeka čobanac.Lagano večeramo i pridružujemo se svima na plesnom podiju.
Ljudi moji,stvarno je bilo veselo i prekrasni i jedino mi je jako žao što je sve tako brzo brzo prošlo iako je trjalo cijeli dan. Oko 6 i 15 ujutro pravimo fajront,muzka kupi svoje stvari,Ana i ja zaključavamo salu i odlazimo malo odmoriti.U kuću smo ušli u 7 sati.



Buđenje u podne i odlazak na ručak na koje se okupilo oko 100-tinjak ljudi i tu prestaje saga o našim svatovima. Nismo nikuda išli na bračno putovanje iako smo bili 2 tjedna na godišnjem,nego smo se privremeno uselili kod Keca u novu kuću i uživali!
Nedavno smo Kecu uredno vratili ključeve i preselili kod njenih roditelja dok nezavršimo gradnju naše kuće (uskoro počinjemo kopati temelje pa ako ima koji volonter...)

I tako vam je to bilo. Slike su prekrasne,DVD-i se prže i djele zainteresiranima na pregledavanje,prošao je godišnji i vratili smo se se u normalu. Ja bi sada sve to ponovio jer mi je stvarno bilo prekrasno i prebrzo mi je prošlo. Kako je u braku? Prerano je za nešto konkretno reći,zasad mi je odlično.Da sam mislio da će biti drugačije,nebi se ni ženio!

I na kraju zahvaljujem svima koji su nam pomogli u organizaciji i provedbi svatova:
-Kuharicama i konobaricama (Kaji B., Blaži, Marici M., Nataši, Svjetlani, Biserki, Dreni, Brankici, Marici P., Dragici, Ružici, Višnji, Branki, Zvjezdani, Ljilji, Adrijani, Kaji F., Ankici, Dušanki, Jelki, Ani)

-Konobarima i koljačima (didi Pavi, Toti, Damiru, Krci, Bibanu, Iveku, Ivici, Šimi, Neni, Britvi, Begi, Peri, Brki, Dragi, Buci,Capeku)

-Djeverima,djeverušama i ostalim curama (Ivanu, Juri, Suzani, Ivani K., Manueli, Jeleni, Ivani T., Sanji, Maji, seki Mireli, kumi Jani, Kumi Marini, Mariji, Ivani B.)

-Momcima koji su kod mene obavili veliki dio posla (šogoru Mariu, Toci, kumu Ivi, Jerbiću, Gocu, malom Alenu i Šimi)
Ako sam nekoga izostavio neka se neljuti!

I hvala svim gostima što su svojim dolaskom uveličali proslavu naših svatova i posebna hvala našim roditeljima Lidiji i Đuri Behin i Branku i Đurđici Knežević! Hvala na svemu!

Živjeli!

P.S.Oprostite na dugom postu,pročitajte ga cijelog ako ikako možete.