Čačinački Alkosi

Dobar dan svima i veliki pozdrav! Od subote, 24.09.2005. sam i službeno zaručen!
Kao što većina vas zna,ja sam još tamo u sedmom mjesecu ove nam godine isprosio svoju djevojku Anu(tko nezna nek si pročita),a ove smo subote i službeno napravili zaruke.
Kada smo se dogovarali oko zaruka,prvi je plan bio pozvati kumove,roditelje,braću i sestre i dokurca.Onda smo vidjeli da nije nikako uredu da nezovemo djedove i bake pa smo proširili malo popis uzvanika.Tada smo počeli razmišljati i o tome kako će se naše tetke,stričevi i ujaci možda uvrijediti ili naljutiti ako zaruke prođu bez njih pa smo odlučili da ćemo zvati najužu rodbinu,dakle sestre i braću naših roditelja s njihovim obiteljima (a svi fala Bogu imaju masu klinaca) pa smo tako s brojke od 15-tak došli do brojke 60-tak ljudi.A kad su mi spomenuli da zovemo i muziku tj. Svirače-e tu više nisam htio popustiti.To bi ipak bilo malo previše.
I tako,skupismo se nas 60-tak u subotu popodne,dvije-tri cuge za ubijanje nervoze i tada ja hrabro ustajem pred sve nazočne,održim kratak govor kojeg sam do u detalje razradio prethodnih dana u glavi (no pola sam zaboravio),i tada pristupamo svečanom činu stavljanja prstenja uz odobrenje i oduševljenje svih nazočnih.A kad su počeli slikati imao sam osječaj kao da potpisujem za Hajduk a milion novinara želi ovjekovječiti taj trenutak.Blicevi su frcali na sve strane,a ja ponosan i sretan.Još jedan veliki korak u mom i njenom životu je uspješno prijeđen.



Dalje smo nastavili u revijalnom tonu,prvo večera (čobanac,prasetina,janjetina) pa pijanka. Nisam dao da zovu svirače,ali nismo bili bez muzike.Spržio sam ja kojekakvih gluposti da ovi stari mogu malo i plesati (uglavnom tamburaške),a Kec se trudio pravovremeno izmjenjivati CD-e i održavati plesnu temperaturu na visokoj razini.
E sad,sve smo mi to slikali,ali su slike ispale jako jako jako loše.Sve su mutne i jedva sam uspio izabrati ove dvije na kojima se donekle nešto vidi.Ostali aparati nažalost nisu bili digitalni osim onoga tetke Brankice iz Zagorja,ali ona nije ponijela kabal sa sobom pa nismo mogli odmah te slike prebaciti na komp.Jebiga,malo se sad svi moramo strpiti.
Odredili smo Ana i ja datum svatova-bit će to 16.09.2006. Subota,naravno.Svi koji se nadaju pozivu neka polako skupljaju pare-ha ha ha!Šala mala.
Eto ljudi,zaručio sam se!



A ovo na ovoj slici iznad smo ja i moja draga punica Lidija u narodu poznatija kao Teta Lidija.Zašto teta Lidija?Zato što teta Lidija radi kao medicinska sestra u ambulanti u Čačincima i svima nam je s guštom dijelila injekcije,ali je ostala vrlo popularna među mlađom populacijom i nema čeljadeta koji je nezna pod tim imenom.
To bi bilo to,reći ću još samo da smo kući otišli u 5 ujutro.U kakvom stanju? Pogađajte!



UPDATE:
Moram updejtati ovaj post jer ima nekoliko događaja koji su obilježili protekli vikend i zaslužuju spomen.

Krenimo od košarke i Europskog prvenstva.Svi ste ili gledali ili čuli za onu farsu u utakmici između Hrvata i Španjolaca i tu se nema što puno dodati.

Sudačka trojka,plačeni zlikovci s ciljem da izbace Hrvatsku iz borbe za medalje (jer kako bi to bilo da kojim slučajem u sred Beograda zasvira Lijepa Naša!).Može ih biti sram sve skupa.I onu napaljenu publiku,i smrdljiv sudije i usrane Španjolce koji su pred kraj poticali publiku da bude još žešča...E,upravo njih bi ja pitao:"Što je to publika skandirala?"Šta onaj Navarro misli da su oni navijali za njih?!Ne.kume,oni su "navijali" protiv nas.Isto kao i suci.I sve to u režiji onog starog smrada Bore Stankovića i njegovih sljedbenika u FIBI!Želimo im
A naši momci su prikazali najbolju igru na prvenstvu i uz normalno suđenje bi uzeli medalju bez jebemti!A Španjolci su na kraju ipak ostali bez nje.Eto im sad!
Vrhunac svega bilo je 16 klinaca koji su u poluvremenu utakmice između Hrvatske i Slovenije u subotu trčkarali parketom u dresovima 15 reprezentacija sudionika prvenstva. Pogađate li čijeg dresa jedino nije bilo na toj smotri? Šesnaesti klinac nosio je bezimeni dres sa sponzorskim natpisom. Smiješno ili tragično?


Druga stvar je pobjeda naših tenisača u polufinalu Davis Cupa protiv Rusa!Ukupan rezultat 3:2! Prvi dan je Ančić Izgubio a Ljubičić pobijedio.Drugog dana su Mario i Ivan u meču parova uspjeli dobiti vrlo napet i neizvjestan meč za naša vodstvo od 2:1.



A onda je trećeg dana na scenu ponovo stupio Ivan ljubičić i donio Hrvatskoj ključni treči bod za pobjedu i plasman u finale gdje nas čekaju Slovaci.



Velike čestitke našim tenisačima a posebno Ivanu Ljubičiću-duši i tijelu ove reprezentacije!Ljubo je strašan!Ljubo je LEGENDA!Ljubu za predsjednika!!!!!!!!!

A treća stvar je novi poraz Čačinačke Mladosti.Opet smo poraženi.Opet doma.I opet rezultatom 1:2.Mislio sam da će nakon prošlotjedne pobjede u gostima i nama svanuti sunce,kad ono mauna.Novi poraz od susjeda Mikleuša.Slaba igra,jalovi napadi i eto ti novog poraza.Jedini pogodak za nas je postigao Ica Čilog,ujedno i naš najbolji igrač na toj utakmici. Ali nemogu se oteti dojmu da mi je na toj utakmici nešto falilo i to u veznom redu?!E,sjetio sam se,falili su nam Goran Bušljeta-Goc (koji je bio na klupi) i Milan Babac (koji eto malo studira).Da je Goc igrao od početka i da je Mile bio ovdje,dobili bi ih 3 razlike.A ovako smo izgubili i patili se.