nedjelja, 07.01.2007.
...korak po korak,ne postoji nemoguće,ne postoji predaleko,ne postoji;ne mogu
...IDEM, JER HOĆU,JER MOGU.................DO NEBA.................
... Mislim da ludim
...Krecem se prebrzo
Jednostavno,
....Ne mogu stati!!!
... Htio bih reci
...Ali vec sam daleko...
....okrećem dalje....
..........vrime je!!!!!!!!!
......strah?!
da!
istina,
pregolema hrabrost!!!
...poglavlje tri,tako ozbiljno zvuči
...odlazim,odlazim zauvijek,
al,ti,
ti ćeš me uvijek znati pronaći...
.............u najdubljem kutu,u najdaljoj luci,zauvijek ću čekati...
..........tu je,došao je........krenimo!!!!!!idemo!!!!!!!!hoćemo!!!!!jer želimo!!!!!!jer zaslužujemo!!!!!!!jer VOLIMO!!!!!
Mnogo je vrsta ljubavi, a svima je zajednička želja za trajnim kontaktom s predmetom ljubavi. U ljubavi ima i egoizma i altruizma i teško je reći što od toga preteže. Možda ipak egoizam: čak se i činovi najveće požrtvovnosti u korist drugoga mogu protumačiti egoističkim porivom "ako te ne mogu imati uza sebe, ni moj život nema smisla, pa ću radije umrijeti spašavajući te".
Koliko je puta nesretni zaljubljenik čuo savjet "što je se ne okaneš, zar ne vidiš da te ne voli" ili koliko su puta nekome rekli "zašto se u nekoga ne zaljubiš umjesto da samo kukaš što si sama". Ne bi li bilo divno moći se zaljubiti po volji, kad god se osjetimo osamljenima? I to ne u bilo koga nego u osobu koja nas najviše voli i koja bi nam objektivno mogla pružiti najviše? I odljubiti se, po volji, čim nam druga strana počne praviti probleme? Odgovor je jednostavan: evolucija se odvija kroz selekciju, a selekcija kroz borbu. Za ostvarivanje glavnog cilja evolucije - produženja vrste - nije bitno da baš svaki pojedinac sebi nađe par, a kamoli da u ljubavi bude sretan. Dovoljno je da se to dogodi većini pojedinaca, a oni koji ostanu ljubavno prikraćeni moraju se sami snaći - evolucija se ne bavi manjinama i iznimkama.
Da bi prenio svoj genetski kod na iduće pokoljenje, svaki gen mora "dokazati" da je dovoljno dobar, a to se događa kroz borbu za seksualnog partnera. Ljubavna privlačnost najvašniji je adut u toj borbi, a taj je adut biokemijskog karaktera. Naime, sposobnost jedinke da privuče i "osvoji" drugu jedinku sastoji se ponajviše od moći da u drugoj jedinki izazove izvjesne biološke procese, koji će izazvati želju za bliskošću. Emocija ljubavi skup je električnih i kemijskih procesa koji se odvijaju u organizmu pojedinca, a voljena osoba je ona koja je tom pojedincu izazvala dotične procese, zvane osjećajima. Sva ona stanja svojstvena pojedinoj fazi ljubavi, nemir, strah, želja, borbenost itd., imaju svoju biološku podlogu.
Zaljubljivanje - vodopad hormona
Ljubavna ovisnost
Ako se osoba koju volimo udalji od nas, ili nas odbija, uskraćuje nam izvor ugodnih podražaja, što se manifestira nemirom, tjeskobom, potištenošću i drugim neugodnim doživljajima svojstvenim apstinencijskoj krizi kakvu osjeća pušač kad ostane bez nikotina ili narkoman bez opijata.
Proces zaljubljivanja spolno zrele osobe teče, u većini slučajeva, predvidljivim tijekom i s minimalnim utjecajem voljne komponente. Jedna osoba osjeti privlačnost prema drugoj onda kad joj ona izazove osjećaj ugode, bilo vizualnim podražajem (prije svega fizionomijom), bilo nazalnim, što znači djelovanjem feromona. Te molekule, koje luče ljudska i životinjska tijela, proizlaze iz spolnih hormona i služe za razmjenu informacija o međusobnoj seksualnoj kompatibilnosti jedinki. Kad nečiji feromoni, nakon što su kroz olfaktorni sustav prodrli do mozga, izazovu osjećaj privlačnosti, doživljavamo spoznaju da nam se druga osoba sviđa u spolnom smislu.
Kad nam se netko svidi, mreža neurona između čeonog režnja i moždanog debla počinje proizvoditi hormone ugode, čija je aktivnost to jača što nam je predmet sviđanja bliže. Jedan od bitnih hormona koji čine da nam se netko sviđa zove se feniletilamin (kratica PEA), koji, među ostalim, smanjuje apetit i potrebu za snom. Ubrzo nakon nastanka privlačnosti otkrivamo da nam prisustvo dotične osobe ili neki znak da se i mi njoj sviđamo pojačava osjećaj ugode, a da nam njezina odsutnost uzrokuje osjećaj duševne boli.
U muškaraca se potom uzburka testosteron, koji jače podražuje mozak i druge organe, stvarajući želju za tjelesnim dodirom. Uz testosteron se budi i hormon stresa adrenalin, koji nas čine spremnima na borbu da bismo ustrajali u udvaranju i odagnali eventualne suparnike koji također pretendiraju na istu osobu. S feniletilaminom, taj nam hormonalni koktel smanjuje potrebu za hranom i spavanjem jer za ljubavnog osvajanja nije svrhovito gubiti vrijeme na manje bitno. U organizmu zaljubljene žene događa se srodna biokemijska reakcija, s tim da kod nje jače radi ženski spolni hormon estrogen, iako i u žena testosteron igra izvjesnu ulogu u spolnom životu.
U tipičnoj ljubavnoj vezi, ako je sviđanje obostrano, nakon nekoliko susreta doći će do spolnog čina, pri kojemu tijela luče višestruko povećane količine oksitocina. Taj višenamjenski hormon, među ostalim, sudjeluje u spolnom zadovoljstvu i dodatno povezuje partnere tako što im programira mozgove da se i prilikom kasnijih susreta sjećaju užitka koji su doživjeli jedno s drugim. Dok je koktel feniletilamina i spolnih hormona svojstven prvoj ljubavnoj fazi, oksitocin, zvan i ljubavnim "hormonalnim ljepilom", prevladava u organizmima sretno zaljubljenih parova u fazi konsolidacije. U poodmakloj fazi veze kod muškaraca opada razina testosterona jer u pravilu više nije nužna borba za osvajanje partnera i za ostvarivanje ekskluziviteta ljubavnog odnosa...
...ispočetka sve...
..........eto,
idem,.......evo dolazim.......
ne,ne!!....ne premišljam se.......
...spremna sam...krećem
.......................sigurno postoji neki kraći put,možda stepenice........
....a da me ipak odnese vjetar
......iza obala,iza luka........do kraja svijeta,
.........tad bit ću svoja,samo svoja
i tvoja......................
........trebaš me?
imaš me!
..u ruke ti se predajem,
......kroz misli ti vrludam.....
...kroz snove ti se skitam,.............i najskriveniji tražim
da,da naravno! naravno da sam ja ta.....
...........ta.........samo zbog tebe ispjevana..........
-proša božić,proša rodjendan,došla nova,doša cvit---
-došlo je vrime ------
- za okreniti stranicu------
- želja me vuće---------------
-pa zar nisam zato tu?!----------da ti poklonim svu ljubav u svemiru---
Ti zanesi dite moje
moje ime od karvi moje
tu kadenu od sarca mog
začaran
a i da se u njoj događaju razna čuda. Šuma je morala ostati
začarana sve dok u nju ne dođe netko kome je draža njegova nesreća
od sve sreće ovoga svijeta.
........................ Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne;
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;
u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu,
o gola ljubavi moja.
Velika si u slobodi i veća je ljubav naša,
naša je ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo;
žena je moja prva od žena: crna ko noć, tajanstvena ko oblak,
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.
Naša će ljubav biti kaos: mutna i izmiješana i ljudi joj ne nađoše dolične riječi;
mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava pjesma naša,
čupat ću ti kose, a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i bijes će biti
prokleta pjesma naša;
svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal - i tragika će biti očajna pjesma naša;
zatravit će nas ljubav naša - šibat će nas strahotom i bol će biti grozna pjesma naša;
šuma će biti hram naš i trava postelja naša - kaos božanstvo naše,
a duše naša žrtva.
Iz kaosa će se izviti dijete, naše dijete - o nezakonska ženo moja i
nezakonska ljubavi moja;
i njegovo će ime biti: nezakonsko dijete;
i gacati će svijetom gladno ko strast naša, prokleto ko pjesma naša
i krvavo ko ljubav naša;
i lomit će se kletva na nj i neće imati među ljudima mjesta;
proklinjat će i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku će dizati od ljudi do boga;
čemer će i groza drhtati kuda prođe noga njegova i neće imati mrve suhoga kruha;
hvatat će ga i vezati, i zločin će biti hrana njegova.
Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj;
mrtav je narod, ljubavi moja, i sanljiva je pjesma njegova;
suluda je šutnja, ljubavi moja, a šutnja je govor njihov;
gle, pospani su i zijev im je glazba dana;
njihova je duša prazna ko smijeh bludnica, a smijeh beživotan ko slovo zakona;
zakoni su njihovi ko bog njihov - o nema srca božanstvo njihovo;
jednolična je žrtva njihova ko dim cigara i miris njezin ko miris strvine;
nema zvijezda na nebištu njihovom i oblaci su drugi;
njihovo je sunce blijedo ko mrtvačka svijeća i zidovi su šuma njihova;
pusto je, crno, ljubavi moja, i dani su im jednaki ko misli;
nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmače;
nema bune u kretnjama njihovim i njihove su kretnje ko kretnje volova;
nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duša njihova ko bog.
Tamo ćemo baciti dijete naše, o crna ljubavi moja;
onuda će gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova;
tamo će drhtati plamen duše njegove: misao prevrata, kretnja bune i dah srdžbe;
on će biti onaj koji će buditi zaspale i uskrisivati mrtve;
i okovi će biti vjerenica njegova.
Nezakonsko dijete naše, o nezakonska majko njegova -
bezimeno ko zločin i osamljeno ko glad!
I klicat ćemo glasom cjelova naših i punoćom krvi naše:
O bezimeni, naše si dijete!
I naš će klik biti klik zanosa i drskosti: ogroman ko vječnost,
strastven ko štipaji i zamaman ko žena u mraku šumskome.
Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
ljubit ćemo se u kaosu, a iz kaosa će nicati dijete,
dijete krvi naše, dijete duša naših, dijete života našega.
Pođimo, Ciganko moja, gola ljubavi moja;
i rodit ćemo dijete, bezimeno dijete;
i nadjest ćemo mu ime, najljepše ime od lijepih:
Prevrat će biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naša!
eto; -klik
a mala,mala.
