U ovom, navodno, našem trenutku, čovjek pokušava kreirati bioničke tvorevine nalik sebi. Jednog dana, u pokušaju bolje opskrbe vlastitih rezervnih dijelova, možda stvorimo i biološke cjeline tipa robota čije je djelovanje usmjereno umjetnom inteligencijom, kao i umjetnim emocijama, što bi pak moglo dovesti do postizanja i nivoa umjetne svijesti, pri čemu bi se pomalo sve razlike izgubile. Prirodno i umjetno funkcioniralo bi na identičnim principima. To bi bio rezultat nas samih, tj. mi na našu sliku i priliku.
Uznemirujuće, a dobrim dijelom i jezivo, jer dokle se točno došlo, teško da mi obični smrtnici znamo, pa će nas vremenom možda kontaktirati vlastite kreacije koje su se u nekom prošlom, sadašnjem ili budućem trenutku razvoja otisnule u svemir.
Često je čovjek posezao za religijom ne bi li objasnio ono što ne zna. Posebno su to ona osnovna moralno etička pitanja koje će mnogi okarakterizirati kao isprazno pametovanje ili pustu filozofiju. U redu, prihvaćam, ali...
već tradicionalno,
u ovo vrijeme sam u Beču,
uživam u fenomenalnoj muzici,
i pjevušim s filharmoničarima,
sve mi suze krenu od miline,
jedino me guši od cvijeća,
jednostavno, opojno je