Zbunjuje me putovanje do raskrižja, jer nisu mi više potrebni putovi koje me dijele.. jer previše sebe ostavljala sam nemarno, žureći prema drugima i nikada se nisam vratila po rasipane ostatke .. sustigla sam vrijeme u kojem je mudro ništa ne očekivati.. ali još uvijek ne znam kako ukrotiti onu djevojčicu u sebi koja lovi oblake i predati je mirnoći zrelosti, valjda zato što je plavetnilo u očima isto.. valjda zato što još uvijek mogu osjetiti radost bosih nogu nakon ljetnog pljuska ..
Da, to je srce, ono isto kuckavo.. razbijeni komadići vratili su se na mjesto.. opraštam lagano.. ne lako.. sebi ponajprije .. i svima vama koji ste bili s druge strane moga srca..
Suze ispiru dušu i zato postanu biseri.. i nema predaje, imam još snage za probuti zatomljeno.. a svima vama dragi moji pokojni srca moga znam gdje ću zapaliti svijeću prateći vas u neke druge svjetove.. opraštam lagano.. ne lako..
