Tkalac sam snova iz sjećanja tankih niti.
Stvarala sam te od tuge koju si nosio na ramenima izgubljenog vremena tiho koračajući tvojim mislima.
Šetala sam parkovima tvojih nemilih uspomena koje si lepezom svojih riječi predavao mom srcu ispovjedniku. Oslobodila sam te tvog bezimenog grijeha.
Govorila sam ti kako volim tvoj glas, nisi razumio, ali pustio si svjetlost u svoje odaje tame.
Grlio si oblake koje sam slala na tvoje nebo kao glasnike novog vremena, i budio se okupan.
Grijao si se otkinutim zrakama sunca koje su te milovale iz daljine.
Donosila sam miris rijeke na tvoje opustošene obale i pustila te da udišeš moju snagu.
Odmarao si na valovima moga mora i našao spokoj.
Toplina mojih noći milovala je tvoje lice dok si ostavljao svoj trag u zvijezdama, poput najvećih.
Noću sam, pored tvoje postelje, ostavljala kerubine i serafine, stražare vječnosti.
Šaptala sam ti o radosti ljubeći te bezvremenski.
Darovala sam ti dah kako bi mogao disati život.
Zaljubio si se u moju ljubav.
Zaljubio si se u ljubav moju.
Od moje ljubavi stvoren odlazak koji me je napustio bez misli o meni.
.
