Korijeni
Pretprošlog petka sam bila u kraju otkud potiču moji korijeni. U
mjestu rođenja moga pokojnog oca. Sa mojim bratom. Na pokopu. Osobi koja nosi moje prezime. I ime meni tako blisko. Susret ljudi koji potječu iz istih korijena, a pokapaju najstariju osobu koja nam može nešto ispričati o tome. Dok je svirala glazba koja prati pokojne na posljednji počinak pogled mi je lutao bregima iznad kojih se dizala sumaglica, kroz kišu je cijelog dana lijevala, učinilo mi se kako vidim svoga oca i njegovog oca, i oca njegovog oca.. to je bilo najdalje dokuda su mi misli mogle dosegnuti.
I sjetim se predivnog imena svoje bake Barbare, koju nikada nisam upoznala, jer i ona, poput moga oca nije doživjela zrelu dob.
A valjda se svaki čovjek kada složi broj godina života koji je znatno veći od onoga koji ti preostaje, vraća na početak. U mislima vremeplova naravno. Misa je služena odmah iza pokopa u crkvi u koju su me vodili na proštenje. Čudno je stajati pored čovjeka koji te je kao dijete nosio na ramenima, pa se možeš i našaliti u konverzaciji, ajde probaj to i danas.
Rastanak koji smo označili zagrljajima i poljupcima, a posebno dojmljiva rečenica upućena bratu i meni bila je: nemojte sada prekinuti dolaske, održavamo i čuvamo vašu zemlju, ali želimo i vas vidjeti. Obećala sam dolazak u svibnju, tada ćemo opet sjediti pod starim dudom na padini kojom su gazili moji predci.
Kada smo autocestom došli u onaj dio koji se zove Zapadna Slavonija, ostavili smo kišu za nama. U našem gradu je cijeli dan sjalo sunce. I u našim srcima. Zbog onih od kojih smo potekli i zbog onih kojima se vraćamo.
P.S. Cerutti 1881 je stigao u četvrtak, ali iz Augsburga, kao zakašnjeli rođendanski dar
jedne dame koja me je prije nekoliko godina ugostila u svom domu, a koja nije znala
kako je to moj obožavati miris. Slučajni odabir?
Da, ništa nije slučajno. 
|
