Volim ljeto u Gradu, ulice su poluprazne, nema gužve u prometu, one uvijek jednake hrpe ljudi koja istim putevima žuri na posao ili se vraća, tako isto. Čak na Zrimpi ima slobodnog mjesta za parking vozila.
Moj bolid uredno je sparkan u garaži jer je ljeto vrijeme njegovog visočanstva bicikla.
Iako na poslu "trpim" komentare na račun mog prijevoznog sredstva uporno koristim vozilo na vlastiti pogon. Jutrom uživam u vožnji kroz mirno naselje u kojem živim, sve do biciklisičke staze, Zrinjevca, Sunčane i eto me.
Jedino moj monokl-susjed, moje radno mjesto i njegov dom dijele istu ulicu, razumije moje radosti vožnje jer njegove rute počinju u gradu, a završavaju u mom naselju. Veli kako takav mir dugo nije pronašao.
Započela sam ovo o biciklu jer dok sam se danas vozila doma s posla, samo sam se smješkala, dobro je imati sunčane naočale, manje te ljudi prepozna
Pred kraj radnog dana u kojem sam btw zaboravila otići na tržnicu , uhvatila sam se čitanja stručnih novina i na jednoj stranici istih pronašla oglas kojim se traži zaposlenik za radno mjesto moje struke. Naveden je čak i broj zaposlenika iste, koji je više puta manje od našeg broja.
I kažem ja curama, napisati ću svoj kratki životopis, usput jel tko ima kakav u kompu, to nisam pisala jedno 20-ak godina. I stavila mi na razmjenu moja druga jedan od svoje frendice. Zavrtilo mi se u glavi uspoređujući moje i njezino godište.
I tako napisala ja životopis, mejlala i sada čekam odgovor.
Mislile su kako se šalim, ali kada sam im pokazala mail i privitak ostale su otvorenih usta i bez komentara, zezaš?
Usput radno mjesto je u Zagrebu i kako jedna blogerica koja je stavila zabranu na objavu svojih napisanih tema, koja ne ostavlja više komentare, jer samo tako si potpuno slobodan, jednom napisala "ništa nije.. što .. slučajno", pa ni zeza
p.s. čekam da sunce promjeni položaj pa ću navaliti na košnju trave, navečer kavica i sok okrjepe za umorne bajkere koji vole moje naselje
komentare na račun mog prijevoznog sredstva uporno koristim vozilo na vlastiti pogon. Jutrom uživam u vožnji kroz mirno naselje u kojem živim, sve do biciklisičke staze, Zrinjevca, Sunčane i eto me. 
, uhvatila sam se čitanja stručnih novina i na jednoj stranici istih pronašla oglas kojim se traži zaposlenik za radno mjesto moje struke. Naveden je čak i broj zaposlenika iste, koji je više puta manje od našeg broja. 
i kako jedna blogerica koja je stavila zabranu na objavu svojih napisanih tema, koja ne ostavlja više komentare, jer samo tako si potpuno slobodan, jednom napisala "ništa nije.. što
.. slučajno", pa ni zeza
