Nevoljen
Ponekad, zastanem na uglovima sjećanja,
tamo gdje ni riječi više nemaju smisla.
Zaustavljenih misli i nadohvat svjetlosti
sjetim se da si prokleto sam .. razbacan
po rubovima postojanja.
Nevoljen.
I kako nikoga nije briga koliko anđela dolazi do tvoje postelje..
I ima li sunce još koju zraku samo za tebe..
Postoje zakonitosti koje poslože život bez priziva na pravo,
samo po pravdi.
Libar dugova.
I plaća se, bez odgode, za svako veliko i malo srce,
neistinu, prijevaru, sebičnost.
A ti nemaš čime otkupiti svoje dugove.
I što da ti velim, i kockari gube sa više stila.
Nevoljen.
Poput ukletog jedrenjaka.
A nitko se ne sjeća ni mora, ni stijene na koju si se nasukao.
Nitko ne gleda prema pučini, brodolom je samo tvoja nevolja.
Nevoljen.
Uzalud čekaš.
Nitko ne otvara tvoja vrata osmijehom.
Nitko ne pruža ruke na zagrljaj.
Nevoljen.
Uzalud prigovaraš.
Nitko te ne izaziva na dvoboj očiju.
(winner:)
Nevoljen.
Razbacuješ se srcem.
A pucaju ti u leđa.
Nevoljen.
Skrivaš se od kiše istine.
Zatvorenih očiju.. u tišini, sjetio si se mojih prstiju.
Možda, kada bih uspjela zaboraviti, a ne želim,
kako teški su bili koraci kojima sam ponovno učila
hodati ususret dostojanstvu, možda bih i osjetila
zrno sućuti..
Više ne okrećem glavu nebu.. umivena vjetrom
slažem svoje zvijezde.
Razlijeva se tišina noći iznad tebe, nevoljenog.
|
