Obožavati Gibonni
Nedavno sam dobila na dar novi Gibonnijev CD "Unca fibre" (vodič za brodolomce i anđele čuvare)  nisam ga dovoljno puta poslušala da bih nešto posebno izdvojila ali riječi ove pjesme nose poruku..
Vrime da se pomirim sa svitom
Među ljudima za koje ne pitam
Odavno neko postoji
Kome ne praštam, a trebao bi
Otkad stavljam križ kraj njenog imena
Vodi me bis kroz godine
A jedva se sićam zbog čega je....
Već je vrime da se pomirim sa svitom
I tiho (k`o da zaronim na dah)
U svemu sad mogu naći nešto lipo
I reći "Živote dobar ti dan"!
Na te grane ja više ne smin past
Na njenu dušu prišiti sve što nismo dospili
Koliko krivih riči pobigne kroz zube..
(a `ko će ih stić?)
K`o i perje bačeno u vitar ne mo`s pokupit....
(al` učim se kupit)
U svemu sad moram naći nešto lipo
I reći "Živote dobar ti dan!"
Među ljudima o tome ne pričam
Al` znaju mi s lica čitati
Kome ne praštam, a trebao bi
(....Znaju anđeli s nama ljudima....)
a de Mello bi to ovako napisao:
"Kad pokušavam promjeniti u sebi ono što ne volim
tako da se borim protiv toga,
ja to jednostavno guram u podsvijest.
Prihvatim li to,
izbit će na površinu i nestati.
Ono čemu se odupirem
uporno će ustrajati."
dakle "Živote dobar ti dan"
|
