živa sam...evo me......
Evo ljudi da napokon i ja uhvatim vremena i napišem novi post…. Nije da nisam imala vremena nego mi je comp bio tako zaražen svim mogućim virusima i bakterijama i svim mogućim boleštinama (hehe) da mi se nije dalo ni palit ga jer je bio spor ko puž….
Eto šta da vam kažem… u školi je strka i panika, a ova slijedeća dva tjedna su katastrofa….svaki dan nešto drugo… test ili ispitivanje…užas…. No eto preživjet će se…nije tako loše… prošlih 10 dana sam se intenzivno družila sa svojom (od negdje prije) šogoricom i mogu vam reći da je bila ludara…. Pozdravljam ju ovim putem….znat će ona već…..hehe…. Ines sorry ali moram te malo zekat….što da vam još kažem???! Još uvijek se nisam udala, rodila( hehe ..) i tako……ali….bit će,bit će….hehe….s vremena na vrijeme valjda jednog dana i ja nađem onog pravog…hehe… Ovih dana se stalno prisjećam frenda iz donjeg posta…. Hvata me nostalgija za onim lijepim trenucima koje smo proveli s ork-om na putovanjima…… Stalno imam osjećaj da ću negdje na ulici ili u centru naići na njega i da će se onako nasmijati i poskakivati kad nekog vidi….. teško je to da….ali život ide dalje…život mi nikad neće biti isti.... nikad ga zaboraviti neću…dok god živim on je samnom u mojim mislima i srcu….on je samo otišao na stoput ljepše mjesto i tamo nas čeka s bambusom i velikim točenim pivom koje smo voljeli popit u gold-u…..no eto nemam više šta pisat …. Moram ići učit povijest…premda ne vjerujem da ću je naučit sad baš….. eto šaljem svima pusse….. držite se…..
još samo nešto:
da taj život nije stvarnost,stvarnost tek nam dolazi.....
ovaj život ružan san je koji brzo prolazi...
i zato ne vjeruj mu ti........
Dinamo
|