|
Sreća nas okuplja, ali bol nas sjedinjuje.
Život nije bajka. Znam to, ali vrlo brzo zaboravim i malo se previše opustim. Ali toliko mi je trebalo to „ljetno“ opuštanje, ništa nisam radila, posvetila sam se samo sebi, postala sam egoist jer mi je to trebalo. A sada je „bajka“ završena. Opet kreću odgovornosti, brige pa i problemi. Ne mogu od toga pobjeći niti želim. Samo mi je žao što ljetne zabave završavaju, nema više bezbrižnosti. I'm back to the real world.
Ne sastoji se sve samo od sreće, ima tu puno boli. Ne volim bol, patnju, ali sam sigurna da bih bez boli, patnje, nekih proživljenih situacija bila mnogo krhkija nego sada. Sada se osjećam dovoljno snažnom da pobijedim sve, svakoga tko mi stane na put jer nije u redu gaziti tuđe snove. Oduvijek sam bila snažna, borbena. Pričalo se da je to ona mala što tuče sve oko sebe, uvijek se bori za sebe i svoja pa i tuđa neka tzv. „prava“. Promijenila sam se, svi jesmo. I dalje se borim za sebe, iskrena sam, kažem što mi smeta, probijam se. Ali su tu sada postale emocije izraženije. Neke situacije koje me nisu prije pogađale, neki postupci „prijatelja“ koji mi nisu smetali, sada sve to osjećam. Ne zanemarujem, nego sve osjećam, mislim zašto je tako kako je.. Previše misli dovodi do neznanja. Ne žalim zbog svoje promjene, ona se trebala dogoditi jer mi je život ljepši. Nisam bezbrižna kao dijete, niti to želim. Srednja me je baš promijenila. Spoznaš kakvi ljudi sve mogu biti, upoznaš neki novi dio sebe za koji nisi znala da postoji. Sve dođe odjednom i prođe odjednom, kao vjetar, ali iza svega nered ostane. I taj nered ću čistiti sve dok ne završim srednju, još jedno razdoblje svojega života koje želim da tako brzo završi.
Važno je znati da svaka patnja, svaka bol nanesena dobro dođe ma koliko bolni bili ti trenutci jer ne volim, ne želim živjeti u zabludi. Ljudima je oduvijek bolje odgovaralo lagati, skrivati, nitko nema snage priznati da je pogriješio već samo zna osuđivati druge za ono što su napravili, ne shvaćajući da zapravo osuđuju vlastite pogreške kojih se možda i srame.
Bolje i crna istina nego ružičasta laž.
[ fuj, ionako ne volim tu ružičastu boju ]
|
