|
najljepšu pjesmu, tebi bih pjevala...
naoružana samo smješkom, hodam (ja) kroz grad...
moje zastave, uvijek su iste boje, nad njima ljubav caruje...
kemija...
Što napraviti kada imaš previše obaveza, a premalo vremena da sve stigneš?? Voliš sve što radiš u slobodno vrijeme i ne želiš odustati, ali nisi u svemu tako dobra kao što želiš biti.. jer ne stigneš se svemu u potpunosti posvetiti. I onda kada saznaš ono što već znaš, rastuži te to. Samo su riječi trebale biti izrečene.
prvo moraš puzati, da bi znao hodati...
Jedna velika istina. Znam puzati, ali mi se to neda. Želim odmah hodati, ali svaki put kada pokušam, spotaknem se o jedan mali, mali kamenčić (pleonazam) i padnem. Pad boli. Nije bio potreban. Ali, ne odustajem. I sada kada sam konačno shvatila da treba nekada i poslušati druge osobe i puzati neko vrijeme, osjećam se glupo. Zašto? A ne znam zašto. Znam da mogu bolje se potruditi, ali kao da mi nešto ne dopušta. Je li to moj ego, vremenska ograničenost, netalent??
life it sims will fade away...
Nekada je doista tako. Mnogi to znaju. Osjećam se kao zadnje govno na svijetu, kao da me nitko ne voli i kao da nikom ništa ne značim. Nije tako i znam to (barem se nadam). Ali, zašto se onda tako nekada osjećam? Ne znam. Je li potrebno osjećati se nekada usamljeno? Hrpa pitanja, a nijedan odgovor. Većinu osjećaja koju osjećam stvaram u glavi, vjerujem da i drugi tako. Život mi se pretvara u ono što mislim. Istina, nije optimizam riješenje problema, ali nekad pomaže da se osjećam malo bolje. NIšta značajno bolje, ali se osjeti.
* * * * *
1. maj! Sretan rođendan jednoj osobi koja mi je jako važna u životu. Iako trenutno nema uopće razloga za sreću, on se čvrsto drži. Neke situacije su neizbježne, ali vjerujem da se situacija, koja se jučer dogodila, mogla izbjeći. Opet ljudi. Pa ne može on sve znati, zato postoji netko drugi tko to zna da mu pomogne. Ali, ne. I eto, sada je tako.
* * * *
Nemamo školu, to mi se sviđa. Ovi mali praznici me uveseljavaju. Ali, opet nemam vremena za nekakav odmor. Zapravo mi vrijeme ne treba za odmor, već za učenje. Moram ispraviti neke ocjene, koje nisu baš poželjne. Zbrljala sam totalno u školi. I sada se trebam vraški potrudit da sve vratim na staro, a to staro je loše. No, izdržat ću. Kad se sjetim da sam tek 2. razred i da sad mi se već ništa neda učiti, pa kako će biti onda kasnije?? A školu želim završiti i želim se upisati na faks. I želim nastaviti sve što radim sada.
* * * *
Ne znam napisati "normalan" post jer nisam "normalna"! Pa, eto pišem ovako. Jednom godišnje.  [ Don't worry, be stupid.  ]
Pozdrav svima i puse svima. =)
|
