čovječe, ne idi malen ispod zvijezda...

Pa dobra večer, narode!! Kako smo? Ma moramo biti dobro.. Čemu tuga, čemu bol... kad je život cijeli ispred nas! Joj, kako serem... No, ne radim cenzure svojih postova.. Kako napišem, tako i ostane... A kad ne želim srednju školu provoditi tugujući za nečim izgubljenim ili za nečim nedostižnim.. Želim uživati u ovim trenucima.. U petak sam bila na rođendanu i bilo je prejebeno... Pozdravljam sve koje su bili tamo i šaljem posebne pozdrave nekim osobama, znaju na koga mislim.. A sada sam doma, sjedim, pišem i mislim što ću dalje napisati. Sinoć sam bila na koncertu.. Predivno su svirali klavir, uživala sam. Bilo mi je bolje nego u gradu. Nestalo je struje pa su svi popizdili, a i ja skupa s njima. No,kad sve ukupno zbrojim, bilo je dobro. Jednu osobu sam bolje upoznala, razgovarale smo o svemu i baš mi se čini odlična. A joj, ne znam šta da više napišem. Znači li to možda da mi je život nezanimljiv?? Ne mislim tako, upravo suprotno. Ne zamaram se tračevima o drugim osobama, samo provjerenim informacijama. Što hoću reći, nikad nisam u nekom središtu događanja, zbivanja.Uvijek posljednja sve saznam i to mi je ok. Zašto bih morala biti u središtu pozornosti i zašto bih morala znati sve o svakome? Svi mi bolje poznamo druge nego sebe.. Jer se zamaramo tuđim životima.. Komentiramo kako se tko obukao taj dan, jel njoj pašu te čizme na ovu majicu.... i takve bezazlene stvari.. To je ustvari jadno ako se zabavljamo drugima, a kad treba reći nešto o sebi, svi zanijeme. Ili ne žele priznati "neugodnu" istinu ili glume nekakvu nedostižnost. Ali, možda i tako treba biti. Drugi nas trebaju hvaliti i diviti nam se... ili ne?? Hm... Relativno, ništa drugo. Netko želi biti popularan, a netko uživa u svojoj samoći. Mnogi se boje samoće.. Razumljivo mi je to s jedne strane, a s drugebaš i nije.. Ok, svi želimo nekoga da nas voli, pazi, mazi i zadovoljava naše potrebe. A kad malo drukčije pogledam na to. Zar sam si toliko dosadna da ne znam sama naći zabavu ili uživati u sebi? Svi se uvijek žale kako nemaju vremena za sebe. Što pod tim misle? Kada bi imali vremena za sebe, bi li sjedili na kavi ili bi se posvetili samo sebi. Uvijek imam vremena za sebe, a pod time podrazumijevam svoje slobodno vrijeme i način kako ga provodim. Sviram klavir, učim, čitam, na internetu sam... I ne žalim se.. Posvećujem se sebi, uživam u svojim sposobnostima. Jedino što sam nekad umorna i poželim cijelo popodne provesti spavajući, ali ne mogu.. Moram učiti barem 2 sata. Jer ako ne budem sad, kad ću? Ne ide se u školu cijeli život. A kad shvatim da sam dangubila, budem čistila bjelovarsli park od žvakaća i stalno ću brundati i biti nezadovoljna. Ne želim si priuštiti život kakav ne želim. Znam što hoću i ne planiram popodneva provoditi radeći nešto nekorisno. Mislim, nekad se mora. Ali, škola nam je trenutno život. A život živimo. Ne moramo ako nećemo. Radim ono što volim i ono što ne volim. Mora nam nešto razbijati ljepotu i ljubav, za to se moramo boriti da nam bude ljepše kasnije, da budemo zadovoljniji. A sad, laku noć! Pusa...