čovječe, ne idi malen ispod zvijezda...

.....na polju hladne kiše padaju... To je jedna prekrasna pjesma od Prljavog Kazališta. Stvarno imaju i tužne i vesele pjesme. Svatko si može naći nešto. Nisam znala koji da naslov postu dam, tako da sam započela pjesmom. A nikad ni ne budem znala naslov... Ne želim uvesti naslovom u ono što ću napisati.. Koga zanima neka pročita... Ne znam što ću još napisati, inspiracije nemam, a nije mi niti potrebna. Uvijek ima tema o kojima se može neograničeno pisati. Naime, nisam mogla pisati postove. Zaboravila sam korisničko ime i lozinku. I sad, evo, išla sam pokušati i učitao mi se blog editor. Sad znam te tajne podačiće. Jučer mi je dan bio odličan iako me nije bilo cijeli dan doma ( škola, pa glazbena škola). Na solfeggiu je bilo zabavno, poludjela sam... pa smo se cijela dva sata smijali i zabavljali. A i drugi ljudi su stvarno bili smiješni, svi smo imali provale. Na satu klavira sam se do kraja opustila. Sve sam otsvirala kako treba i profesorica mi dala nove skladbe. Malo su teže, i mučim se, ali ne žalim. Kako ću se dobro osjećati dok besprijekorno to naučim svirati. P. I. Čajkovski; njegovu skladbicu sviram, a zove se: "Nova lutka". Sviđa mi se, iako baš i ne zvuči kad ja to sviram.. Ali, bu zvučalo za par dana, bu... I tako to biva u mom "glazbenom" životu. Sve je odlično i skladno. No, u onom srednjoškolskom životu se malo provlačim. Sutra pitaju 4 predmeta, a ja tu pišem post.. A šta da radim. Učit ću navečer, valjda me ne bude nitko otvorio. Ako dosad nije.... Nijednom se moje ime još nije čulo.. Tak´ je bilo i prošle godine. Onda me moja "mila" razrednica namjerno izlistala i lijepo zalizala. Tad su počeli "sretni" dani.. Ocjene su bile svakojake, ali smo se barem ludo zabavljali. Geografija mi je pogotovo ostala u sjećanju. Još se i danas čudim kak´ mi ta žena nije dala odmah jedinicu kad sam joj rekla da se Vezuv (inače vulkan u Italiji) nalazi negdje u svijetu... lol ... samo se nasmijala... Valjda je tog dana bila dobrog raspoloženja.
Dosta prometnih nesreća se događa u posljednje vrijeme mojim poznanicima. Želim im što bezbolniji oporavak... i da nam se što prije vrate u školicu. Iako, tko zna.. Možda im je bolje doma u oporavku...
Danas smo imali njemački, moj "najdraži" predmet (shvati ovo "najdraži" pod duplim navodnicima ). I pitala sam što mi nije bilo jasno... Da... Nije to moglo proći bez blagih incidenata.. Razvila se cijela galama i buka.. Pola razreda nije znalo kuda da gleda od smijeha. Za sebe ne trebam ni pričati... Vidjet ćemo sljedeći sat, hoće li biti prozoveno moje ime... Samo da nije uzalud= da se poklopi neka dobra ocjena ( četvorka, odma slavlje.... ;)
I sad uskoro idem vježbati svoj klavirček u Glazbenu jer ga još nemam još doma. Ali, obećali su mi moji da će mi kupiti pijanino na polugodištu. Moraju se uvjeriti da neću opet odustati. E, neka svi znaju, neću!!!!! Taj osjećaj sviranja ništa ne može zamijeniti...
O ljubavi neću u ovom postu. Imam je taman koliko mojoj osobnosti/karakteru treba. Našla sam neku sredinu zahvaljujući jednoj osobi. Tako valjda onda mora biti sa mnom... Čuvajte svoje mame!! Pozdravi...