And i did it my way

Sukob interesa u ovoj noći. Ne znam čemu bi se prvo uputila; zagrljaju kreveta, zvukovima Frank Sinatre u pozadini, prstima koji samo lupaju po tastaturi ili sjećanjima koji teku mojim mislima, nizvodno, uzvodno, pokušavajući predočiti njegovu pjesmu I did it my way koje podsjećaju na lutanje po ulicama Londona jer učinila sam to na svoj način, bila sam jedina najglasnija osoba tamo jer ljudi su tamo sve samo ne ljudi ( da izvine dotične osobe ). Ali dojmila me njegova svjetlost, svjetlost grada, ljudi koji samo žure i nije moglo biti da se nisam zapitala gdje jure, što se odvija u njihovim glavama, zašto su tako bez emocija jer vjerujte tamo ljudi žive samo za posao i za jurnjavu, tek dotične gospođice ukoliko izađe sunce provire van sa svojim šeširima i bilo ih je lijepo gledati, tako elegantne i jednostavne i puno đžentlmena tamo i puno cvijeća, voća, povrća nasred ulice dok je sunce obasjavalo lice tako znatiželjne djevojčice, jer usuđujem se tako se nazvati. Mislim da me zanimao njihov dan, mrak, krošnje drveća, ptičice, hrana, razne nacionalnosti pa čak i Harry Potter bus, Dumbledore svjetiljka i pismo koje nikad nije stiglo za Hogwarts i tu se spajamo na pjesmu the way you look tonight jer vjerujte jedne večeri mislim da sam zasjala, gledajući ulične plesače, slikajući se s raznim glumcima, slusajući glazbu i gledajući u vrtenje lutaka na onom velikom satu, a moj dragi me poveo u M&M trgovinu gdje sam se usudila biti dijete, gdje sam opet povjerovala u magiju and I got you under my skin, dragi London me oduševio sa svojim manama, prednostima i radujem se što ću za 2,3 mjeseca biti njegov stanovnik. Naučila sam najvažniju stvar ovih dana, a to je da ukoliko nešto želite, dovoljno želite uistinu to možete ostvariti, morate samo proći onaj teški korak, znači samo lagano svojim nožicama preskočite prepreku i već dalje vam ide jednostavnije. Budite ponosni na mene jer ova djevojka zna što hoće i ova djevojka će to ostvariti. London i gospodin dotični su me naučili da moram ostaviti prošlost iz sebe i lakše se diše. Rastanak je bio onaj tipični filmski rastanak, bar s njegove strane. S moje strane previše sam se bojala kako ću pronaći avion tako da je uslijedio samo kratak zagrljaj, duži poljupac i 100 poslanih misli. I snašla sam se, unatoč tom strahu. Ipak gdje možete vidjeti djevojku koja u rukama drži kozmetiku, peglu za kosu, hrpu papira za učenje, torbicu, putnu torbu, mobitel i slušalice i trči u štiklama. Samo u filmu, ili u mom životu ili u životu cure poput mene. Frank Sinatra, dragi moji glazbenik sa svojom pjesmom Fly my to the moon budiš sve te osjećaje. Drugim riječima pomogao mi je predočiti vam moje osjećaje, kako je tamo, moje odluke i već mi srce titra od sreće. I nakon povratka kući usijedio je zalet moje čupavice ( psa ), majčine suze i prijateljičin zagrljaj, i bilo je lijepo vratiti se kući raspakirat kofer i pakirat za drugi put. Zato se ispričavam što kasnim s novim postom. Nadam se da sam vam uspjela predočiti sve što sam planirala. And i missed you guys, radujem se čitanju vaših postova.