Flying elephants.
19.08.2009., srijeda
Yellow.
|
Živim dan po dan. Svaki dan gotovo identičan prethodnom. I lijepo je ponekad. Ljeto je pri kraju. Vruće je i narančasto. Moje ljeto je uvijek narančasto i zeleno. I žuto. I plavo. Čitam knjige koje sam već pročitala i slušam glazbu koja u meni budi čudne osjećaje. Osjećaj zaljubljenosti i čežnja za nečim što nemam. Nostalgija i sjeta. Osjećam toplinu. Pijem sok od naranče i sjedim pored otvorenog prozora. Lišće drhturi na vjetru. Hladno je. I pišem kratke rečenice i uživam u njima. I svaku započinjem samoglasnikom i. I sviđa mi se to. Podsjeća me na jednu pjesmu. I lije na uglu petrolejska lampa... Poezija je lijepa. I pitam se razumije li itko moje kratke rečenica. Shvaćam da mi to nije važno. Nikad nisam bila osobito rječita. Opravdavam samu sebe jer ne znam s riječima. Uvijek je više osjećaja nego dobrih riječi koje bi ih mogle opisati. I uvijek se izgubim i zapetljam i više ne znam što sam htjela reći. A on kaže da voli kad govorim "pobogu" jer je to slatko. I ja mislim "slatko je". Razmišljam o stvarima koje nisam dugo radila. Razmišljam o sitnicama koje mi nedostaju.  *CaterpillarOfAngst I have climbed the highest mountains I have run through the fields Only to be with you I lijepo je. Veselim se putovanju u Italiju, ali ne i školi. Upala sam u ljetnu rutinu i udobno je. Ne želim je kvariti. Spavam, sanjarim i dišem. I ništa mi drugo ne treba. Bježim od stvarnosti. I to je lijepo. Jer stvarnost je siva. Zidovi moje sobe su prije bili sivi. Sad su zeleni. Zelena boja odmara oči. Padaju mi na pamet čudne asocijacije. Smiješno je. Ne razmišljam o gramatici i pravopisu. Ne znam koji je danas datum ni koji je dan. Bojim se da ću zaboraviti otići na upise. I kasnim s vračanjem knjige najmanje tjedan dana. Jer sam lijena. Ne sviđa mi se dizajn mog bloga ni boxevi. I ne mogu naći savršenu sliku. I ne mogu smislit dobar naslov za ovaj post. Marilyn. |
