Mijenjam učenje Internetom. Opet. Nije to baš osobito dobra ideja s obzirom na nemali broj testova sljedeći tjedan, no što se može. Lagala bih kad bih rekla da je moja lijenost uzrokovana samo lijepim vremenom ovog vikenda. Ona je više kronična. Zanimljivo je koliko sam više volje i motivacije imala prošlo polugodište. To se negdje u međuvremenu izgubilo. Ne znam tko je za to kriv, ali mislim da se sve ipak svodi na mene. Istina je, međutim, da se zaista trudim otjerati lijenost sa svojih leđa. Pomisao na još samo malo više od tri mjeseca škole mi podosta u tome pomaže. Pijem sok od borovnice. Slušam Coldplay. Razmišljam o ljetu. Razmišljam o idućem vikendu. Razmišljam o tome koliko volim spavati. Razmišljam i o učenju. Every river that I've tried to cross And every door I ever tried was locked. Najviše od svega raduje me 20. 6. ove godine. Veselim mu se kao malo dijete Djedu Božićnjaku. Čak više od toga. Jedva mogu i povjerovati da se takve stvari mogu dogoditi meni. I smiješnim mi se čini svo to uzbuđenje i iščekivanje. Svejedno me zanima zašto neke osobe gotovo uvijek prolaze bolje od mene. Polako si skupljam džeparac, peni po peni. Tko zna, možda jednom kad odem, odem na duže vrijeme... Ah, London... Gledaju me udžbenici iz psihologije, sociologije, povijesti i fizike. Gledaju me s mog radnog stola. Gledaju, smijulje se i prkose. Još 110 dana. Marilyn&hearts |