Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Čitaj i saznaj.

Blog je nastao 26.12.2009.


MusicPlaylist
Music Playlist at MixPod.com


About me

Samo još jedna nebitna osoba.
Puna ljubavi koju ne zna pokazati.
Uživa u samoći, glazbi, knjigama, jednostavnom gledanju.
Japanka u duši.
Sanjar.
Jednostavno ja.
I sretna sam.












Memory Museum

''A sve je spavalo. I ja sama. Samo sam šaptala u snu: Sve je u redu, zar ne znaš? Sve je upravo onako kako treba biti. I onda sam ponovno čekala - znala sam: doći će. Baš kao što je došao i prvi put.'' - Viktoria Faust

"Svijet je pozornica, a život dolazak na nju: dođeš, vidiš, odeš." - Demokrit

''Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti'' - Albert Einstein

''Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo lako izaći nakraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom nije svačija stvar.'' - J.W. Goethe


Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

Credits

ScreamDesign help:xx

Nije sve tako sivo ^^
subota, 27.03.2010. - 17:37

I nakon svega i dalje postoji jedna osoba koja se sjeća. Pogodila sam u srž, zar ne?
I am glad. Ne znam zašto se još držim svega toga. Možda se bojim pustiti prošlost kakva god da je bila, a možda jednostavno iščekujem ono slijedeće. A što je to slijedeće? Osjećaš i ti, zar ne? Znam da osjećaš. Vidim. Sanjam. Neću se truditi zaboraviti, jer nije u redu. To je dio mog života. To sam bila ja. To jesam ja. To ću biti ja. I on.
I gledam ljude dok prolaze ulicom, gledam svoje prijatelje. Gledam kako se smiješe, lažno ili istinito. Gledam kako se zabavljaju i uživaju u životu što više mogu.
Vidim djecu koja se veselo igraju sa životinjama. Djecu koja trče roditeljima u zagrljaj kada izlaze iz škole. Vidim život.
Ali, zašto se osjećam tužno kada vidim sve to? Zašto se ne zabavljam kao i svi ostali? Zašto sam skoro stalno ozbiljna?
To se pita većina.
Ja se zabavljam, smijem, uživam, ali mene to ne čini potpunom. Ne više, nakon svega onoga. Ta bol. Koliko ju mrzim, toliko ju volim i jednostavno ne mogu bez nje. I s vremena na vrijeme, kada mi se javi, obnovim ju.
I to sam ja. Potpuna ja, sa svojom prošlošću koje ću se uvijek sjećati. Volim je. Volim razmišljati o njoj uz tužne pjesme, dok me ne uhvati hiperaktivnost i počnem plesati na te lagane zvuke.
I možda će neko reći da tratim već i ovako kratak život, ali, ja imam Sunce i Mjesec. Imam njih. Imam svoj um.
Čak i ako ne shvatite, I do not care.
To sam ja. Ona do koje ne dopiru rečenice poput: *Život je kratak. Daj sve od sebe. Uživaj u ovome što ti nudi.*
Shvaćate li uopće što pričate kada to govorite? Ja uživam, u svemu što mi život nudi, pa isto tako i u boli, mržnji i gorčini.
Ja gledam crnim naočalama, a opet vidim boje.
To jesam ja. So, if you don't get it, then just pass by me.

I volim ga. I čekat ću ga. I može ih proći milijun kraj mene, ali neću se obazirati.
Čak i ako ga ne vidim slijedećih 10 godina, voljet ću ga. Još jedan razlog zašto volim prošlost i zašto ću je uvijek voljeti.

I Miki, hvala na ovoj pjesmi :

Let's start frome the bottom

Broken, beat down
All nicknames of the absent
Desire to evolve
Left in your bed
Dreams of importance
Closed for eternity

Busted, not recovering
Names for taking
Easily forgotten
You all think
Not seeing blood of your soul
Deciding it's not here

Black shade covers all of you
By that you don't want to get up
Spirits of joy killed by your tears
Noone wants to face their fears

Let's start from the bottom
Face your desapearing
Let's start from the bottom
Clear the ignorance
Let's start from the bottom
Recognize your demons
Let's start from the bottom
Dig the surface

Nije me bilo. Dolazila sam na vaše blogove i čitala svaki novi post, ali jednostavno nisam znala što da komentiram. Vratila sam se na samo tren. Opet ću otići, ali ću i dalje čitati.
Jednostavno, koncentrirala sam se malo više na druge stvari.
Na prošlost i budućnost. Na znanje. Na bubnjeve.

Hvala što me čitate, iako vjerojatno pola toga ne shvaćate.
Ali to je moj um. Jednostavan, a složen.

I ponekad se pitam zašto uopće pišem ovaj blog.
Možda jednostavno tražim nekog određenog.
Ne znam.
Ali sretna sam. Što me čitate. Hvala.


Image and video hosting by TinyPic