Dnevnik.hr Opis bloga
Čitaj i saznaj. Blog je nastao 26.12.2009. About me Samo još jedna nebitna osoba. Puna ljubavi koju ne zna pokazati. Uživa u samoći, glazbi, knjigama, jednostavnom gledanju. Japanka u duši. Sanjar. Jednostavno ja. I sretna sam. Linkovi
Crystal Air MMS Moj blog sa pričom: Anime Freak Bella's world September Sun Beren Mrs.Morrison-Joplin Memory Museum
''A sve je spavalo. I ja sama. Samo sam šaptala u snu: Sve je u redu, zar ne znaš? Sve je upravo onako kako treba biti. I onda sam ponovno čekala - znala sam: doći će. Baš kao što je došao i prvi put.'' - Viktoria Faust "Svijet je pozornica, a život dolazak na nju: dođeš, vidiš, odeš." - Demokrit ''Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti'' - Albert Einstein ''Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo lako izaći nakraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom nije svačija stvar.'' - J.W. Goethe           |
Nemoguće povezati simbole slova s riječima, riječi s pojmovima, pojmove sa značenjima…Čekala sam.
subota, 20.02.2010. - 21:18 Došao je. Da, došao je. Uzbuđenje. Sreća. Napokon, napokon. Javim se. Da, javim se. Bez imalo straha utipkam te riječi. Čak i ako ne odgovori, ja sam ih utipkala, bez imalo suzdržavanja. Letjela sam mislima, bila sam slobodna. Mogla sam što god sam htjela. Oh, koji osjećaj. Sloboda. Odgovorio je. Da, odgovorio je. Gledam. Čitam. Krv prestaje onolikom brzinom kolati mojim venama. Nema više uzbuđenja, želje za pričom. Moje plave oči gledaju u ta slova koja više nemaju značenje. Gdje je sada ta sloboda? Pišem. Da, pišem. Unatoč tom padanju raspoloženja. Ali, zašto pišem? Što pišem? Razmišljam. Da, razmišljam. Što je ovo? Zašto je ovako? Minute prolaze, a ja i dalje gledam. Nema svrhe. Nema njega, iako je tu. Odgovorim. Da, napokon odgovorim. Sve se svelo na te male bezvoljne riječi. That's nice. Enjoy. Odlazim. Da, odlazim. Ne pitajte zašto. Jednostavno nestajem. Toliko sam čekala i čekala. Da bih na kraju shvatila, da je on postao samo kratkotrajna pojava, koja bi tu i tamo podigla raspoloženje. Ali gdje je on? Gdje sam ja? Gdje smo mi? Izgubili smo se. Naivci su otišli slijediti druge, a ne sebe. Sve do sada. Oh, kako ga volim. Kako volim svog dragog brata. Ali, bilo bi bolje da se nisi vratio ni na tren. Da te ja nisam vratila ni na tren. Još dvije godine. Samo dvije godine i vidjet ćemo se prvi i posljednji put. Do tada, dragi, ne biološki brate.  |
