Dnevnik.hr Opis bloga
Čitaj i saznaj. Blog je nastao 26.12.2009. About me Samo još jedna nebitna osoba. Puna ljubavi koju ne zna pokazati. Uživa u samoći, glazbi, knjigama, jednostavnom gledanju. Japanka u duši. Sanjar. Jednostavno ja. I sretna sam. Linkovi
Crystal Air MMS Moj blog sa pričom: Anime Freak Bella's world September Sun Beren Mrs.Morrison-Joplin Memory Museum
''A sve je spavalo. I ja sama. Samo sam šaptala u snu: Sve je u redu, zar ne znaš? Sve je upravo onako kako treba biti. I onda sam ponovno čekala - znala sam: doći će. Baš kao što je došao i prvi put.'' - Viktoria Faust "Svijet je pozornica, a život dolazak na nju: dođeš, vidiš, odeš." - Demokrit ''Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti'' - Albert Einstein ''Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo lako izaći nakraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom nije svačija stvar.'' - J.W. Goethe           |
Scars Of Life
nedjelja, 27.12.2009. - 23:21 Evo me opet s drugom adresom. Nadam se da ću češće pisati. Napokon sam napisala jedan kratki sastav nakon dugo vremena. Itekako sam ispala iz štosa -.-'' Anyway pozdravljam vas sve. Predrasude Ulazila je u tamu oko nje ostavljajući za sobom svjetlo i boje. Pretpostavljala je da će izgubiti sebe i zaboraviti ono što je činilo njen život, ali nije ju bilo briga, barem jednu stranu nje. Druga strana joj je pak branila da u potpunosti zatvori vrata između ta dva svijeta s nadom da će se jednom vratiti. Danima se vukla sve dublje i dublje zaboravljajući sve dobro što se događalo oko nje ostajući samo u svojoj tuzi i boli. Godine su prolazile i bivalo je sve dosadnije, a želju za prisjećanjem nije imala, pa se opet uputila u lutanje po tami, u nadi da će naići na nekoga ili nešto. I je, stvarno je naišla. Ponovo je ugledala ona vrata od kojih se davno odvojila. Odlučila je sjesti ispred njih i promatrati ljude koji prolaze pored i dvoume se hoće li ući ili ne. Tako je došao jedan mladić i provirio unutra, ali je odmah pobjegao. Nije se obazirala na to, sve dok se nije ponovilo sa još desetak ljudi. Pitala se što je razlog njihovog bježanja, a zatim pogledala u sebe. Njena inače duga crna kosa bila je raščupana i puna paučine, odjeća joj je bila pokidana i prljava. Izgledala je kao najveći bijednik. Predrasude ljudi. Sve to ju je podsjetilo na stari život kojeg je tako dugo pokušavala zaboraviti. Okrenula se sa namjerom da se ponovo povuče u tamu, ali tada je začula taj zvonki glas. Glas tako divne nježne melodije, glas boje meda. Glas njene vlastite krvi. Okrenula se i ugledala njega kako joj pruža ruku govoreći joj: -Nikada nisam bio ono što si željela, trebala. Nikada nisam bio onaj koji bi te zagrlio kada bi ti bilo najteže. Štoviše tada bih te još više vrijeđao. Ali koliko god da sam se trudio udaljiti od tebe uvijek si bila u blizini i pazila na mene. Zamijenili smo uloge. I sada mi je stvarno žao. Žao mi je što sam te uništio, što sam odbacio svog anđela čuvara. Da, ti si moj anđeo čuvar. Vidio sam tvoja krila i stvarno su prelijepa. Vrati se. Dopusti da se ponovo zamjene uloge, da budem ono što sam trebao biti. Bez razmišljanja je primila njegovu ruku i nakon dugo vremena ponovo osjetila toplinu. Vratila se u svijet boja. Naglo buđenje. San. Predrasude se nastavljaju. Hamano |
