< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

pa sad vam je 22:01; 16.6.2007.->i mal mi je dosadno, pa ev pišem ovo;
tu ću vam pisat kad god mi neš padne na pamet!!!
i da, napominjem-> upravo sam se vratila s jednog rođendana.............


ako me tko treba::::
kachaaaaa@hotmail.com ili
kacha5@net.hr

najvažnije osobe na svijetu:

kety oliti štitarušasmijeh-> cura koja baš ne misli uvijek na svoje postupke i posljedice koje slijede...ali ona je naša mala..........,ali slatka...cerek
svoj život ne bi mogla zamislit ni bez mog malog ANJČIĆA:smijeh:-> uvijek vedra i namijana.... naš dašak vedrine......iako posljednjih dana malo propaduje u našem trodijelnom svijetu!!!!!
u moj život se nekako, nažalost uklapaju mama(,,jagode su ti u frižideru'');
sestra.....ej ubi BOŽE!!!!
brat....a čuj bar se više neće penjat po prozorima...
druga sestra.....a ona je.... još je čitava.......
keta- mala... koja je stvarno hrabra, vrckava... divim joj se,... zbilja....
ostali su oni koji me malko živciraju:(ne svi!!!):rofl
KNEŽA, zauzima počasno prvo mijesto!!! on i njegov smisao za humor (,,izgledaš ko vanzemaljac'')
pauk (,,kaki'')
shox-> ma on mi je samo pomogo da sjednem u prazno...
zvona-> malko je konfuzan..... ma iako se ošišo..... a sad je sladak.... nije više sexy...cry
veky: lik na svoju ruku (,, nemam goriva''); voliš li mene il moj skuter?!... ma meni uostalom i nije važno...ludlud
joseph: pa on je ok... sam malko zaj...frkava
boris:najbolji prijatelj na cijelom svijetu..
trong>mićo: on je ok
gabrijel-> baš misliš da si skužio kakva je osoba, a on te iznenadi
elma-> bivša best frend....
darja->pa cura je super....
viktor->danas sam ga upoznala, al čini mi se cool, sam malo je preknjiževanthumbup
miki-> pa.....................................................
luka-> ne smijemo zaboravit jednog od supermana koji su mi spasili životrolleyes
....ima tog puno ne da mi se više...party


naj pjesmuljak:

Oka tvoja dva

Nekada si lijepo sve govorila o meni
Sliku moju čuvala duboko u sebi
Nekada su žene sve bile ljute na tebe
Kako smo se nekad ludo voljeli


Oka tvoja dva suzama nedaju da teku
Noć je prokleta, nedeljna, odlazim ti ja zauvijek
Žuti mjesec je, neka je, prestao da gori
Samo ti samo ja, neka nova lica dva, to je sudbina


Znam da mrziš rastanke, gledaj me u oči
Minut dva i nema me, nestajem u noći
Kunem ti se pjesme mi, rado ću se sjećati
Kako smo se nekad ludo voljeli




Hej lutkice

Ne bih rek´o da ću moći
ove noći da ti priđem,
kao sjena krenem,
na srce ti siđem
A vjetar puše do dna duše
i otvori se nova rana,
kada nam je ljubav,
pukla kao grana

Tebi ne znači ništa jedan više il' manje
a meni srce se steže i sve mi je tanje


Hej, lutko lutkice,
kad bih mog'o malo malčice,
ove noći da ti priđem
Hej, lutko lutkice,
mog života konobarice,
i na srce ti siđem


Daj mi bože ispod kože
da mi teče kao struja,
i cijelo moje tijelo
zavrti k'o oluja
A vjetar puše do dna duše,
i otvori se nova rana,
kada nam je ljubav,
pukala kao grana

Tebi ne znači ništa....

nedjelja, 03.02.2008.

inspiraciju za ovaj post sam nasla u jednom komentaru...

...uglavnom.... tema je razočaranje, ali ovaj puta ne osobno razočaranje..,
nije mene nitko razočarao..., ovaj puta ću pisati o tome koliko smo svi odvratne karikature koje s tolikom lakoćom, ne osvrćući se, štoviše bezobrazno, sebično i egostično možemo, zapravo, ne možemo, nego to i radimo.., svakodnevno povrijedimo i razočaramo ljude oko nas...,
pisat ću u množini, jer mi je strašno teško o sebi tako pisat, pa molim sve vas koji čitate moje gluposti da se ne uvrijedite.......
teško je ustati se i pogledati u ogledalo i vidjeti jedno bešćutno stvorenje....
nismo svijesni koliko boli kada razočaramo nekoga, ja bar nisam bila svjesna toga do sada...... kada vam netko s toliko tuge, ljutnje i bola kaže neke stvari..., kaže ono što doista misli...., jednostavno više nemate razloga ustati, otvoriti oči...., evo sada cu pokusat pisati u prvom licu...
napravivši to..., kad je reakcija bila onakva.., ispočetka sam bila ljuta i vikala...., ponovno nisam dopustila, zapravo nisam priznala sama sebi da sam JA pogrješila...., na taj način.....
kasnije kada je i alkohol prestao djelovati prvo sam pokušala sve ispraviti ali ne zato što sam stvarno shvatila da sam kriva..., nego zato jer mi se nije dalo raspravljati o tome, pa sam se jednostavno ispričala.....
nakon par minuta počela sam se gaditi sama sebi..., jednostavno nemam hrabrosti pogledati toj osobi u lice.., jer sam shvatila koliko sam zapravo odvratna, sebična, bezosjećajna, užasna i bez imalo samokritičnosti...
više bi volila da me auto udario, da sam poginula, da sam bilo šta.., ma bilo šta samo da nisam sinoć izašla...,
nisam pojma imala koliko se teško suočiti s činjenicom da sam takva kakva sam..., do te mjere da mi se i u ogledalo teško pogledati... (to je nešto kao metafora)....
da bar mogu vratiti vrijeme.., samo jedan dan...,
imam osjećaj da ne zaslužujem biti sretna..., jednostavno me boli.....


Ne sjećam se tvoga dodira, ni gitare što je svirala.. ni vina u čaši... tjeskoba me sebi uzela... i odvela...možda mi vjetar donese od tebe neki dobar znak... još sanjam tvoje naručje...:(...oči su se navikle na mrak....
kroz prozor gledaš oblake što diraju naše krovove... sve je stara fotografija... miris nekih dragih datuma i sjećanja....možda mi vjetar donese od tebe neki dobar znak... još sanjam tvoje naručje...:(.. oči su se navikle na mrak... noćas kiša boji ulice.... hladne ruke traže džepove.... čak i zvuk zadnjeg tramvaja krije tajnu dragih datuma i sjećanja.....



| Stisni gas! (28) | Zakoči... | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.